Gž-1708/2015-2 · Županijski sud u Puli - Pola

Posl. br. Gž-1708/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijan Rogić kao predsjednik vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i Dolores Peruško, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz P., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz ZOU A. Z., V. Z. i T. K., odvjetnici iz P., protiv tuženika B. P. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Lj. P.-J., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. P-142/14-48 od 25. svibnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2017. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. P-142/14-48 od 25. svibnja 2015. godine.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je dosjelošću stekla dio nekretnine kč. 116/3 oranica zk. ul. 850 k.o. Š., i to dio na skici vještaka A. H. od 19. ožujka 2002. godine koja je skica sastavni dio presude označen žutom bojom i omeđen linijama A-B-C; da je tuženik dužan trpjeti cijepanje nekretnine kč. 116/3 na način da se parcelacijskim elaboratom od predmetne parcele odcijepi dio označen na skici vještaka i taj dio pripoji nekretnini kč. 117/2 vinograd zk. ul. 363 k.o. Štinjan, pa se nalaže tuženiku da tako izračeni parcelacioni elaborat potpiše jer u protivnom nedostatak toga potpisa zamjenjuje ova presuda, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I.). U točki II. naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 21.652,50 kn, u roku 15 dana.

Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud pogrešno naznačio datum donošenja presude jer je presuda objavljena 25. svibnja 2015. godine, da su neprihvatljiva utvrđenja suda prvog stupnja, da sud navodi da su i svjedoci koje je tuženik predložio u takvim odnosima sa strankama da imaju interes iskazivati u korist tuženika, pa da mogu biti ocijenjeni pristranima, ali nastavno utvrđuje da ipak smatra da su iskazi svjedoka M.

G. P. i I. F. najuvjerljivijih od svih saslušanih svjedoka; da se tu radi o kontradiktornosti, da su ti iskazi u suprotnost s ostalim provedenim dokazima, da je M. G. P. supruga tuženika, pa je njezin iskaz tendenciozan i neprihvatljiv, da ista nema saznanja vezano za predmet spora jer je samo povremeno dolazila na nekretninu, da se sud ne pita kako vjerovati osobi koja bez znanja i prisutnosti susjeda (tužiteljica i obitelj) ruši stari suhozid koji je tamo preko 100 godina, da se takvo potajno rušenje suhozida mora ocijeniti kao prijevarno i protupravno; da sud ne zamjećuje i da ista iskazuje da je stari suhozid u sredini bio razrušen djelomično, da je onda taj iskaz valjalo podrobnije ispitati jer ako je bio razrušen kako je sa sigurnošću mogla znati njegove granice, a navodni „L“ se upravo nalazio oko sredine suhozida; da je svjedokinja taj suhozid mogla vidjeti tek 1987. kada je došla u Š., da se ne sjeća kako su se uopće otvarale škure na prozoru u prizemlju kuće tužiteljice, da namjerno prešućuje odgovor na to pitanje; da ako je rušila stari suhozid nije mogla ne zamijetiti da li se škure na tom prozoru mogu ili ne otvoriti; da je nevjerodostojan iskaz svjedokinje kada navodi „da je taj zid kojeg je ona sagradila nestao s vremenom i da bi tek kasnije saznala za navedeno“.

Ukazuje i da je neprihvatljiv iskaz M. Š. koja mijenja svoj iskaz te S. G. koji je školski prijatelj s tuženikom i prvi susjed, a doselio je u Š. tek 1988. godine; da je taj svjedok iskazao drugačije glede okolnosti pružanja suhozida u odnosu na škure i prozor na kući tužiteljice jer su se prema njemu škure mogle otvoriti; da to upućuje da svjedoci zapravo ne znaju položaj starog suhozida; da sud i iskaz svjedoka I.F. pogrešno cijeni i valorizira, jer taj svjedok govori o žičanoj ogradi te da nikada nije vidio temeljni zid, pa on dakle uopće ne zna da li je postojao suhozid kao linija razgraničenja dvaju dvorišta, da je taj svjedok vlasnik kuće bio samo pet godina i povremeno dolazio, da je pogrešno primijenjena odredba čl.

8. ZPP-a, da sud pogrešno ocijeni iskaz tužiteljice i svjedoka D. D. i M. L., da sud pogrešno tumači želju svjedoka L. da iskaže potpuno i objektivno sve činjenice; da svi svjedoci iskazuju da su to bile u kuće u nizu s dvorištima i paralelnim ogradama u nizu, da onda odakle taj navodi L, da se sud trebao zapitati da li je takav oblik razgraničenja uobičajen na tom lokalitetu, da su tuženik i supruga rušili suhozid bez znanja tužiteljice kao susjeda i bez njezina odobrenja, da je tuženik izbjegavao davanje iskaza u ovom postupku, da izbjegava dati iskaz pod prisegom, da je tuženik iznosio neistine tijekom postupka jer septička jama koju je izgradio i za koju je na prvom uviđaju 7. srpnja 2014. godine iskazao da je ispod zida na dijelu dvorišta tužiteljice, na drugom uviđaju 19. rujna 2014. godine utvrđeno je da je tamo nema; da je sud trebao prihvatiti prijedlog tužiteljice za dodjelom roka radi pronalaska svjedoka koji bi potvrdili kuda je išao stari suhozid, da je tužiteljica protiv svjedokinje M.

G. P. podnijela kaznenu prijavu, da su ovakvom odlukom povrijeđena prava tužiteljice i to zajamčena Ustavom zajamčena i Konvencijom o ljudskim pravima, da je tužiteljica dokazala da se stari suhozid kretao linijom kako to dosljedno tvrdi, a potvrđuju svjedoci L. i D. D., pa time i dugogodišnje kvalificirano posjedovanje tog dijela dvorišta. Predlaže preinaku presude, podredno ukidanje i vraćanje na ponovno raspravljanje sudu prvog stupnja. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na istu.

Sa žalbom je postupljeno sukladno čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13; dalje ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da je dosjelošću stekla dio kč. 116/3 k.o. Š. i to dio koji je na skici sudskog vještaka A. H. od 19. ožujka 2002. godine označen žutom bojom i točkama A-B-C; da je tuženik dužan trpjeti cijepanje nekretnine i pripajanje tog odcijepljenog dijela kč. 117/2 k.o. Š. i potpiše takav parcelacioni elaborat.

Prvostupanjski sud odbio je takav tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala svoj posjed predmetnog dijela nekretnine koji je u vlasništvu tuženika; da se sa sigurnošću nije mogla utvrditi pozicija starog suhozida onako kako to tvrdi tužiteljica, da je stari suhozid očito išao od zajedničkog zida kuća stranaka nekoliko metara, da bi se onda lomio u širini od 0,5 m i ponovno lomio pod pravim kutom nakon čega je završavao na dnu parcele (kako je na skici vještaka B. B. A, B, C, D, odnosno u točkama B, C, A u skici vještaka A. H.); da tako ide i granica prema kopiji katastarskog plana između kč. 116/3 i 17/2 k.o. Š.; da stoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja, čl. 221.a ZPP-a zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Takva je odluka pravilna i zakonita.

Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužiteljica, a niti preostale na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.

2. ZPP-a. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.

11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, isti su jasni i međusobno ne proturječe, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema proturječnosti niti u činjenici da sud prihvaća iskaze „svjedoka tuženika“ iako navodi da su i ti svjedoci u rodbinskim, odnosno prijateljskim odnosima sa strankama, tj. sa tuženikom, kao što su to svjedoci koje je predložila tužiteljica sa tužiteljicom; jer upravo suprotno taj navod ukazuje da je sud vodio računa o takvom odnosu svakog pojedinog svjedoka, neovisno od toga od koje je stranke predložen, ali je nastavno, a kako će biti obrazloženo pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZPP-a neposredno ocijenio da su iskazi tzv.

„svjedoka tuženika“ osobito M. G. P. (supruga tuženika) i I. F. najuvjerljiviji i time istiniti. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl.

8. ZPP-a). Prema odredbi čl. 220. st.

1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je postupajući u skladu s tim odredbama proveo dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu pri čemu je analizirao iskaze i provedene dokaze i u konačnici utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u svezi s odredbom čl.

8. ZPP-a. Pri tome valja reći da u situaciji različitih, međusobno suprotstavljenih navoda stranaka, svjedoka kada je sud prvog stupnja uvjerljivijim i logičnijim, pa i istinitijim prihvatio navode tuženika i svjedoka koje je on predložio nije povrijeđeno pravo tužiteljice već je samo adekvatno primijenjena odredbu čl.

8. ZPP-a i o tome dano valjano obrazloženje. Sud prvog stupnja je pri tome neposredno ocjenjivao provedene dokaze, odnosno iskaze stranaka, odnosno tužiteljice i svjedoka i pravilnost te ocjene žalbenim navodima ovome sudu nije dovedena u sumnju. Neprihvatljivi su stoga žalbeni navodi u smislu kršenja prava tužiteljice zajamčenih Ustavom i Konvencijom o ljudskim pravima. Kao što je i naznačio sud prvog stupnja na tužiteljici je teret dokaza činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, između stranaka je vođeno više sporova u kojima se raspravljalo i o položaju suhozida te su svjedoci saslušani u ovom postupku bili i ranije saslušani, pa je tužiteljica svakako mogla pretpostaviti kako će isti iskazivati te na vrijeme predložiti i druge dokaze, ako je to smatrala potrebnim.

Pri tome valja naznačiti da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja glavne rasprave, čl. 299. st.

1. i 2. ZPP-a. Stoga, je tužiteljica već u tužbi bila dužna predložiti sve dokaze, iznijeti sve činjenice koje je smatrala odlučnim, a navod da nije mogla pretpostaviti da će svjedoci (predloženi od strane tuženika) iskazivati neistinito o pravcu pružanja nekadašnjeg suhozida ne može se ne pripisati, u konkretnom slučaju, krivnji tužiteljice. Također tome što nije proveden dokaz saslušanjem tuženika ne može se pripisati ocjena da tuženik izbjegava dati iskaz kada je njegov punomoćnik doduše naknadno njegov izostanak opravdavao i predlagao njegovo saslušanje, a čemu se tužiteljica protivila i sud odbio takav prijedlog. Nadalje, dokaz saslušanjem stranaka izvodi se bez davanja prisege, čl. 270. ZPP-a.

U postupku je utvrđeno, uz zaključke:

- da je suhozid porušen i nema ga na licu mjesta

- da se na terenu nalazi betonski zid koji ide linijom A-D (skica vještaka B.) i koji je izgradila tužiteljica po obvezi iz pravomoćne presude posl. br. P-1426/01

- da je sporna površina u cijelosti na nekretnini u vlasništvu tuženika kč. 116/3 k.o. Štinjan

- da tužiteljica nije vlasnica kč. 143/1 zgr i 117/2 k.o. Š., pa nije ovlaštena tražiti pripajanje odcijepljenog dijela nekretnine kč. 116/3 nekretnini kč. 117/2 k.o. Š.

- da saslušani svjedoci iskazuju različito, pa tako svjedoci I.F., S. G., M. Š. i M. G. P. tvrde da se suhozid pružao od zida koji razdvaja kuće stranaka, ravno do točke B, pa prema točki C i zatim na točku A; dok tužiteljica i svjedoci D. D. i M. L. da je išao od točaka B-A (skica A. H.)

- da granica nekretnina prema kopiji katastarskog plana upravo ide točkama A, B, C, D vještaka B., odnosno točkama B,C,A vještaka H.

te, nastavno kako je već navedeno, pravilnom primjenom neposredne ocjene dokaza i analizom svakog dokaza zasebno i svih zajedno, cijeneći i rodbinske i prijateljske odnose svjedoka i stranaka zaključio da tužiteljica nije dokazala činjenice na kojima temelji svoj zahtjev odnosno da se stari suhozid protezao linijom B-A u skici vještaka Horvata, odnosno A-D u skici vještaka B., odnosno da su stranke postigle dogovor u pogledu međe između tih dviju nekretnina (kč. 116/3 i kč. 117/2 k.o. Š.), a na istoj je teret dokaza te činjenice, čl. 221.a ZPP-a; pa nastavno niti da su se ispunili uvjeti za stjecanje tog dijela nekretnine dosjelošću, čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Neosnovano tužena stoga ukazuje na neprihvatljivost iskaza svjedoka M. G. P., M. Š., S. G., pa i neovisno što je M. Š. mijenjala svoj iskaz glede visine zida (a koju je činjenicu – visine zida, pa i mogućnost otvaranja škura – nastavno pravilno naznačio kao manje bitnu) jer je to uočio i sud prvog stupnja, a što u kazuje da je upravo cijenio svaki dokaz posebno i sve zajedno, odnosno pravilno primjenjivao odredbu čl. 8. ZPP-a. Neprihvatljiv je i žalbeni navod da svjedok I.F. zapravo nema saznanja o predmetu spora jer je i glede njegova iskaza sud prvog stupnja dao valjano obrazloženje u svezi s drugim provedenim dokazima, pa ovaj sud samo upućuje ponovno na isto jer ga nema potrebe ponavljati. Također valja naznačiti da navod svjedoka M. G. P., supruge tuženika, da je suhozid bio dijelom razrušen ne mora voditi zaključak da nije mogla znati položaj istog, a u konkretnom slučaju sud je ponovno valjano obrazložio zašto prihvaća njezin iskaz. Žalbeni navodi - da taj navodni „L“ u starom suhozidu nije uobičajeni oblik razgraničenja, posebno kada se radi o kućama u nizu sa dvorištima u nizu i paralelnim ogradama, a o čemu da iskazuju svi svjedoci istovjetno - ne može se prihvatiti jer o tome tako ne iskazuju svi svjedoci, pa se ponovno upućuje na valjano obrazloženje suda prvog stupnja. Činjenica postojanja ili ne septičke jame kako je tuženik pokazivao u postupku, odnosno rušenja starog suhozida od strane tuženika, odnosno njegove supruge nije od odlučnog značaja u ovdje konkretnoj pravnoj stvari.

Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. i 375. st. 5. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Odluka o trošku je pravilna i valjano obrazložena, po osnovu čl. 154. st. 1. ZPP-a i po visini, čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Kako je žalba neosnovana odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 154. st. 1. u vezi sa 166. st. 1. ZPP-a.

Datum donošenja prvostupanjske presude, kao očitu pogrešku u pisanju, ispravit će sud prvog stupnja, a što može učiniti u svako doba, čl. 342. ZPP-a.

U Puli – Pola, 20. ožujka 2017. godine.

Predsjednik vijeća

Marijan Rogić, v.r.