Legislator Case Law & Legislation
I Kž-881/2004-6 AI generated

I Kž-881/2004-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-881/2004-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Dragana Poljaka, Ante Potrebice, Hajrije Novoselec i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice J. F. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2004. broj K-188/02, u sjednici održanoj dana 03. srpnja 2007.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-881/2004-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 132. st. 3. ZKP oštećena kao tužiteljica J. F. s imovinskopravnim zahtjevom upućena je na parnicu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 881/04-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Dragana Poljaka, Ante Potrebice, Hajrije Novoselec i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice J. F. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2004. broj K-188/02, u sjednici održanoj dana 03. srpnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Žalba oštećene kao tužiteljice J. F. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP), oslobođen je od optužbe opt. M. K., da je na način i uz okolnosti opisane u njezinoj izreci, počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. toga Zakona, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Na temelju čl. 132. st. 3. ZKP oštećena kao tužiteljica J. F. s imovinskopravnim zahtjevom upućena je na parnicu.

Protiv ove presude žali se oštećena kao tužiteljica, putem opunomoćenika M. U., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno

I Kž 881/04-6

utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika proglasi krivim i osudi po zakonu. Oštećena kao tužiteljica u žalbi je zatražila da se nju i njezinog opunomoćenika obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća drugostupanjskog suda uredno su obaviješteni oštećena kao tužiteljica i njezin opunomoćenik, ali nisu pristupili, pa je sjednica vijeća, u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP održana u odsutnosti oštećene kao tužiteljice i njezinog opunomoćenika.

Žalba nije osnovana.

Oštećena kao tužiteljica nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Naime, protivno žalbenim navodima oštećene kao tužiteljice, pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama. Važnu i spornu činjenicu, da je optuženik vrh noža najprije usmjerio prema svom trbuhu, a da je potom ruku s nožem usmjerio prema svom vratu, sud prvog stupnja utvrdio je iskazom optuženika, koji je ocijenjen kao vjerodostojan, a za ovakvu svoju ocjenu sud prvog stupnja je dao razloge; drugo je pitanje da li su ti razlozi za žaliteljicu prihvatljivi; međutim, u tom slučaju se ne radi o navedenoj žalbenoj osnovi (bitne povrede odredaba kaznenog postupka) nego o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tako sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude, navodi da iskaz optuženika, glede navedene činjenice – za razliku od iskaza svj. J. F. (oštećene kao tužiteljice), koja je iskazala suprotno od optuženika, da je ovaj (optuženik) nož najprije držao upravljen prema njezinom trbuhu, a da je potom ruku s nožem usmjerio prema njezinom vratu – ocjenjuje kao vjerodostojan zbog toga što bi u slučaju da je optuženik s nožem postupao na način kako je to iskazala svj. J. F., bilo životno i logično da ova (oštećena kao tužiteljica), bježi ili se brani od napada u trenutku kada optuženik ide prema njoj s nožem u ruci, a ne da ide prema njemu (optuženiku), da optuženik, što nije sporno, u završnici sukoba ruku u kojoj je držao nož povlači iza sebe i da se oštećena kao tužiteljica, što također nije sporno, nakon što je oduzela optuženiku nož i izašla iz njegovog ureda, vraća nazad u ured u namjeri da ovoga spriječi da sebi ne učini nešto nažao.

Iako žaliteljica tvrdi da su razlozi pobijane presude o odlučnim činjenicama proturječni, ona ovu svoju tvrdnju ne konkretizira, ne navodi koji su to razlozi i koje su to odlučne činjenice.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP.

Neosnovano oštećena kao tužiteljica prigovara da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

Naime, važnu i spornu činjenicu, usmjerenosti noža koji je optuženik držao u ruci, sud prvog stupnja utvrdio je iskazom optuženika (dakle, prihvatio je njegovu obranu); u dijelu

I Kž 881/04-6

obrazloženja ove drugostupanjske presude koji se odnosi na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navedeno je što je utvrđeno.

Protivno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja o vjerodostojnosti (istinitosti) iskaza optuženika glede navedene važne i sporne činjenice. Nije, naime, logično i u skladu s općim ljudskim iskustvom da optuženik, a što nije sporno, u završnici fizičkog sukoba s oštećenom kao tužiteljicom, ruku u kojoj drži nož povlači iza sebe, te da se oštećena kao tužiteljica, a nakon što je uspjela optuženiku oduzeti nož i izaći iz njegovog ureda, vraća nazad da bi, kako je ona to iskazala, ovog (optuženika) spriječila da sebi nešto učini nažao. Protivno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja, da razlozi koji upućuju na vjerodostojnost iskaza optuženika glede usmjerenosti noža, upućuju na nevjerodostojnost iskaza svj. J. F. (oštećene kao tužiteljice) glede ove činjenice.

Na temelju utvrđene objektivne činjenice, da je optuženik nož najprije usmjerio prema svom trbuhu, a zatim ga počeo pomicati prema svom vratu, pravilno sud prvog stupnja zaključuje i glede odlučne subjektivne činjenice, da ovaj (optuženik) inkriminirane zgode nije postupao s nakanom da oštećenu kao tužiteljicu ubije, nego da je zaplaši, hineći samoubojstvo (dakle, i u odnosu na ovu činjenicu, prihvatio je njegovu obranu).

Pravilnost zaključka suda prvog stupnja glede navedenih činjenica, objektivne da je optuženik nož najprije usmjerio prema svom trbuhu, a onda ga primakao svom vratu, a ne prema trbuhu, odnosno vratu oštećene kao tužiteljice, te subjektivne da optuženik inkriminirane zgode nije postupao s nakanom da ovu (oštećenu kao tužiteljicu) usmrti, ne mogu dovesti u sumnju ni žalbeni navodi, da iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka proizlazi, da rana posjekotina dlana lijeve ruke, kakvu je inkriminirane zgode zadobila oštećena kao tužiteljica, u pravilu nastaje prilikom hvatanja sječiva noža kojim druga osoba zamahuje prema ozlijeđenoj osobi, a da je optuženik osoba koja je verzirana u rukovanju nožem, jer da je u tom smislu prošao obuku u vojsci.

Nije sporno, da je oštećena kao tužiteljica ozljedu (posjekotinu) dlana lijeve ruke zadobila hvatanjem sječiva noža kojeg je držao optuženik; međutim, iz njezinog svjedočkog iskaza proizlazi da se to (njezino ozljeđivanje hvatanjem za sječivo noža) dogodilo u trenutku kada je ovaj (optuženik) stavio ruku s nožem iza leđa.

Iz optuženikove vještine u rukovanju nožem, može se izvesti i drukčiji zaključak u odnosu na onaj koji sugerira žaliteljica; vješt u rukovanju nožem, da mu je doista bila nakana usmrtiti oštećenu kao tužiteljicu, ovaj (optuženik) mogao je to lakše ostvariti.

Iako u uvodu žalbe, oštećena kao tužiteljica navodi da se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz razloga njezine žalbe nije vidljivo koju to odlučnu činjenicu sud prvog stupnja nije ni utvrđivao (pozitivno ili negativno); a samo u tom slučaju bi se moglo raditi o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Iz navedenog proizlazi, da je pravilno sud prvog stupnja, zbog nedostatka dokaza, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP, optuženika oslobodio od optužbe za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ (na štetu J. F.).

I Kž 881/04-6

S obzirom na navedeno, trebalo je žalbu oštećene kao tužiteljice odbiti kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 03. srpnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.