Revr-65/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 65/12-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz Z., zastupane po punomoćniku L. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu J., V.& H., Z., protiv tuženika Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Z., zastupanog po punomoćnici J. Č.-Ž., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. B. & J. Č.-Ž., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-153/11-2 od 19. srpnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-5529/05 od 4. lipnja 2010. ispravljena rješenjem posl. br. Pr-5529/05 od 15. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2015.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice pa se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-153/11-2 od 19. srpnja 2011. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-5529/05 od 4. lipnja 2010. ispravljena rješenjem posl. br. Pr-5529/05 od 15. studenoga 2010. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ostavlja se da se o troškovima nastalim povodom revizije odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Pr-5529/05 od 4. lipnja 2010. ispravljenom rješenjem poslovni broj Pr-5529/05 od 15. studenoga 2010. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice D. G. iz Z. da joj tuženik Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Z. naknadi štetu isplatom iznosa 631.703,18 kuna sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose s osnove izgubljene plaće, iznosa 196.439,96 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose s osnova neisplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje, iznosa 24.057,02 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose s osnova izgubljenog regresa za godišnje odmore, iznosa 15.989,16 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose s osnova božićnice, iznosa 4.200,00 kn s osnova izgubljene naknade za Uskrs sa zateznim kamatama na pojedine iznose, iznosa 17.834,95 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose s osnova izgubljene jubilarne nagrade (toč. I). Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 130.380,00 kn (toč. II).

Županijski sud u Zagrebu je presudom i rješenjem poslovni broj Gžr-153/11-2 od 19. srpnja 2011. potvrdio prvostupanjsku presudu i rješenje te odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti pred drugo vijeće prvostupanjskog suda na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 , 57/11 - dalje: ZPP) koja se odredba u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11, 25/13 i 28/13) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica je reviziju podnijela iz razloga propisanog u odredbi čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a taj razlog nije obrazložila, pa revizijski sud, postupajući prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, nije ispitivao nižestupanjske presude u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Ostvaren je međutim revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora je naknada štete zbog propusta tuženika u zastupanju tužiteljice u radnom sporu koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-4109/91.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica zasnovala radni odnos u Mjesnoj zajednici T. S. na temelju rješenja broj 101/91 od 4. srpnja 1991.,

- da je Skupština Mjesne zajednice T. S. 2. rujna 1991. donijela rješenje o prestanku radnog odnosa tužiteljici 18. listopada 1991., u kojem je navedena uputa o pravnom lijeku prema kojoj se zaštita prava može ostvariti pokretanjem radnog spora kod Općinskog suda u Zagrebu,

- da je tužiteljica osobno 24. rujna 1991. podnijela zahtjev za zaštitu prava Općinskom sudu u Zagrebu,

- da se tužiteljica osobno zastupala ročištu koje je održano povodom navedenog zahtjeva u predmetu posl. br. Pr-4109/91,

- da je prema rješenju suda da ispravi tužbu tužiteljica 13. svibnja 1992. dostavila podnesak nazvan -dopuna tužbe- i uz taj podnesak dostavila je punomoć za zastupanje po Savezu samostalnih sindikata, Z.,

- da su 25. svibnja 1992. i 10. lipnja 1992. održana ročišta na kojima je tužiteljicu zastupao pravnik SSSH i donesena je prvostupanjska presuda posl.br. P-4109/91 kojom je presuđeno u korist tužiteljice,

- da je povodom žalbe tuženika rješenjem posl. br. Gž 9486/92 od 19. listopada 1993. ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje,

- da je rješenjem u tom predmetu od 18. ožujka 1994. posl. br. Pr- 21/94 (predmet je dobio novi broj nakon ukidnog rješenja) tužba vraćena tužiteljici na ispravak,

- da je navedeni radni spor završio je pravomoćnim rješenjem posl. br. Pr-21/94 od 26. travnja 1994. da se tužba smatra povučenom, je u roku od 15 dana određenom rješenjem posl. br. Pr-21/94 od 18. ožujka 1994. tužiteljica nije ispravila tužbu.

Polazeći od prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev radi naknade štete u visini izgubljene zarade jer su ocijenili da je tužiteljica unatoč pogrešnoj uputi o pravnom lijeku trebala poznavati propise i podnijeti zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, a ne Općinskom sudu, pa da zbog takvog svojeg propusta tužiteljica u radnom sporu ne bi uspjela jer nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za dopuštenost tužbe. Zbog iznijetog je u pobijanoj presudi zauzeto shvaćanje da za uspjeh u radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu nisu odlučne radnje koje je u daljnjem tijeku postupka poduzimao, odnosno propustio poduzeti tuženik u zastupanju tužiteljice, odnosno da nema uzročne veze između propusta tuženika i eventualne štete koju trpi tužiteljica..

U ovom postupku i dalje je sporno pripada li tužiteljici pravo na naknadu štete zbog propusta tuženika u zastupanju tužiteljice u radnom sporu koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-4109/91.

Prema odredbi čl. 749. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) koja se u ovo postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. čl. 1163 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08) je propisano da se ugovorom o nalogu obvezuje nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun poduzme određene poslove.

Tuženik koji je zastupao tužiteljicu u radnom sporu propustio je prema rješenju suda posl. br. Pr-21/94 od 18. ožujka 1994. suda dostaviti ispravljenu tužbu, što je imao za posljedicu donošenje rešenja o povlačenju tužbe

Pogrešno je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj presudi da eventualni propust tuženikovog djelatnika u zastupanju nije imao učinka na ishod parničnog postupka zato što je tužba u svakom slučaju bila nedopuštena sukladno odredbama čl. 80. st. 2. i čl. 83. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ( „Službeni list“ SFRJ broj: 60/89, 42/90, dalje u tekstu ZOPRO) jer da je tužiteljica izgubila pravo na sudsku zaštitu već time što je propustila prethodno tražiti zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji.

Odredbom čl. 80. st. 1. i 2. ZOPRO propisano je doduše da radnik ima pravo nadležnim organima u organizaciji odnosno poslodavcu podnositi zahtjeve radi ostvarivanja svojih prava iz radnog odnosa, a i pravo na prigovor protiv odluka što ih ti organi donose o njegovim pravima, obvezama i odgovornostima. Prigovor iz st. 1. ovog članka radnik podnosi organu utvrđenom općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom u roku od 15 dana od dana uručenja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od dana kada je saznao za povredu prava. Odredbom čl. 83. st. 1. ZOPRO propisano je da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku 30 dana od dana donošenja zahtjeva odnosno prigovora ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.

Međutim u ovom slučaju treba imati na umu da je poslodavac, Mjesna zajednica T. S., tužiteljici u odluci o otkazu dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku, a takva pogrešna uputa ne smije ići na štetu radnika, iz čega slijedi da propust tužiteljice sam po sebi ne znači da bi tužba u radnom sporu, neovisno o radnjama punomoćnika (ovdje tuženika) bila odbačena.

Tužiteljica naime ne može snositi štetne posljedice zbog pogrešne upute poslodavca, pa se za sada ne može zaključiti da tužiteljica svakako ne bi uspjela u sporu, odnosno da nema uzročne veze između radnje zastupnika tužiteljice (ovdje tuženika) i konačnog neuspjeha tužiteljice u radnom sporu.

Takav stav izrazio je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U- III-1959/2005 od 30. travnja 2008. („Narodne novine“ broj 59/08) u razlozima koje između ostalog navodi:

„Zabluda o pravu (error iuris) u suvremenom pravu postaje moguća relevantna zabluda kao i zabluda o činjenicama (arg. iz čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 35/05); u konkretnom slučaju nema dvojbe da bi podnositeljica predmetne ustavne tužbe bila podnijela prigovor drugostupanjskom tijelu poslodavca da spornom (pogrešnom) pravnom uputom nije usmjerena izravno na sud. Uputa o pravnom sredstvu doduše nije esencijalni dio sudske parnične odluke, ali valja uzeti da jeste esencijalni dio odluke poslodavca kada on odlučuje o pravu svog radnika. Zakon koji je važio u to vrijeme (ZOPRO) je, uostalom, u čl. 78. izričito naveo da se odluka o prestanku radnog odnosa i razlozi za donošenje te odluke moraju dostaviti radniku u pisanom obliku i s poukom o pravu na prigovor (zakon je ovakvom formulacijom uputu o pravnom sredstvu učinio bitnim dijelom odnosne odluke pa je izostanak pravilne upute u predmetnom slučaju toliko veliki nedostatak da dovodi u pitanje i samu pravnu egzistentnost takve odluke)“.

Time što tužiteljica nije tražila zaštitu prava pred nadležnim organom poslodavca, nego je prema pogrešnom uputi o pravnom lijeku u rješenju poslodavca o otkazu podnijela takav zahtjev Općinskom sudu, ne znači da tužiteljica zbog tog razloga ne bi uspjela u radnom sporu, jer pogrešna uputa o putu pravne zaštite nema utjecaja na ispunjenje ili neispunjenje zakonskih pretpostavki za dopustivost sudske zaštite.

Prema tome, zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi propustili su utvrditi činjenice koje su odlučne za osnovanost tužbenog zahtjeva. U ovom postupku potrebno je radi pravilne primjene materijalnog prava utvrditi da li bi tužiteljica uspjela u radnom sporu uzimajući u obzir mjerodavne odredbe ZOPRO, pa ukoliko utvrde da bi tužiteljica uspjela u radnom sporu, ocijeniti i je li tužiteljica propustom tuženika da postupi po rješenju od 18. ožujka 1994. poslovni broj Pr- 21/94 izgubila mogućnost ostvarivanja svojih prava pred sudom te jesu li ostvarene i ostale pretpostavke za naknadu štete.

Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice kao osnovanu i na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu kako bi radi pravilne primjene materijalnog prava dopunio činjenična utvrđenja, polazeći od shvaćanja izraženog u ovoj odluci.

Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da će se o troškovima nastalim u povodu revizije odlučiti u konačnoj odluci.

Zagreb, 3. veljače 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.