I Kž-741/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice, mr. Frančula Rudolfa, dr. Novoselec Petra i Mikor Milivoja kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V.Ž. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZRH (sada čl. 161. st. 2.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Gospiću od 10. lipnja 1993. K- 18/91, u sjednici održanoj 19. svibnja 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.V.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-741/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Okružnog suda u Gospiću oglašen je opt. V.Ž. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. KZRH, pa je po tom propisu, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine uz izricanje sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od dvije godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 741/1993-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice, mr. Frančula Rudolfa, dr. Novoselec Petra i Mikor Milivoja kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V.Ž. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZRH (sada čl. 161. st. 2.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Gospiću od 10. lipnja 1993. K- 18/91, u sjednici održanoj 19. svibnja 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.V.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba opt. V.Ž. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Okružnog suda u Gospiću oglašen je opt. V.Ž. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. KZRH, pa je po tom propisu, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine uz izricanje sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od dvije godine.
Protiv te presude žalbu je po svom branitelju odvjetniku N.S. podnio optuženik zbog odluke o kazni, a u stvari prema obrazloženju žalbe i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da mu se izrekne blaža kazna.
Vraćajući spise na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
Žalba optuženika nije osnovana.
Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku pravilno, na osnovi novoga nalaza i mišljenja prometnog vještaka, zaključio da do nezgode nije došlo zbog nastupjele neispravnosti vozila u toku vožnje, pa ne stoji tvrdnja žalbe da je vještak dopustio i mogući "kvar vozila" jer iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka (list 83 spisa) nedvojbeno proizlazi da je ovjes prednjeg desnog kotača vozila oštećen udarom prednjeg desnog kotača vozila u prepreku, nakon silaska vozila s kolnika, te je isključio da bi takvo oštećenje nastalo u toku vožnje iz drugih razloga. Vještak je objasnio da bi u slučaju da je tokom vožnje došlo do ispadanja klipa iz kočnice prednjeg desnog kotača, kako to tvrdi optuženik, to uzrokovalo propadanje pedale radne kočnice, te u tom slučaju ni kočnica prednjeg lijevog kotača ne bi mogla funkcionirati. Konačni je zaključak vještaka da je deformacija diska kočnice prednjeg desnog kotača, koju opisuje optuženik, mogla nastati samo udarom kotača u tvrdu prepreku, nakon silaska s kolnika.
Stoga je činjenično stanje u pobijanoj presudi u svemu potpuno i pravilno utvrđeno. Nije u pravu optuženik ni kada pobija visinu kazne. Sud je u dovoljnoj mjeri ocijenio sve postojeće olakotne okolnosti kojima je dao značenje osobito olakšavajućih okolnosti, zbog čega je optuženiku izrekao kaznu ispod propisanog minimuma kazne za to krivično djelo. Blažom kaznom od izrečene ne bi se i prema ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao suda drugoga stupnja, postigle zakonom propisane svrhe kažnjavanja. Kao što je već rečeno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je osnovni uzrok ovoj nezgodi upravo vožnja u alkoholiziranom stanju, u kojem su optuženikove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene i u neadekvatnoj, neprilagođenoj brzini, znatno većoj od dopuštene brzine na tom dijelu puta. To pogotovo, s obzirom na uvjete vožnje jer je cesta bila mokra i skliska o čemu je optuženik morao itekako voditi računa, pa se te okolnosti, suprotno žalbenim navodima, nikako ne mogu uzeti u prilog optuženiku.
Na temelju članka 369. ZKP ispitana je i odluka o sigurnosnoj mjeri, koja je u svemu u skladu s odredbama članka 63. OKZRH.
Iz svih iznesenih razloga trebalo je na temelju čl. 374. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 19. svibnja 1994.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.
Drakulić Milena v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)