Rev-683/2000-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 683/00-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Ljubice Munić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. T. P. iz Lj., koga zastupa majka i zakonska zastupateljica M. P., a ova zastupana po punomoćniku Z. D., odvjetniku u T., protiv tuženika: 1. Osnovne škole "Majstor Radovan" Trogir, kojega zastupa Državno pravobraniteljstvo Županije splitsko-dalmatinske u Splitu, a ovo zastupano po Državnom pravobraniteljstvu u Trogiru, 2. Grada Trogira, 3. Općine Seget i 4. Općine Marina, svi od 2. do 4. zastupani po Državnom pravobraniteljstvu Županije splitsko- dalmatinske Ispostava u Trogiru, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika pod 1. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-227/98 od 16. lipnja 1999. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Trogiru, broj: P-785/94 od 19. lipnja 1997. godine, u sjednici održanoj dana 04. studenoga 2003. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Revizija se djelomično prihvaća i ukida presuda Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-227/98 od 16. lipnja 1999. godine i presuda Općinskog suda Trogir, broj: P-785/94 od 19. lipnja 1997. godine u dijelu u kojem je potvrđena toč. II. izreke presude Općinskog suda u Trogiru, broj: P-785/94 od 19. lipnja 1997. godine i u tom dijelu predmet vraća Općinskom sudu Trogir na ponovno suđenje.

II. U ostalom dijelu revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno iz osnova naknade nematerijalne štete isplatiti tužitelju iznos od 113.000,00 kn s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od presuđenja do konačne isplate.

II. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno iz osnova materijalne štete isplatiti iznos od 3,20 kn s zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 0,40 kn teče od 01. prosinca 1989. godine na daljnji iznos od 0,40 kn od 01. siječnja 1990. godine, na iznos od 0,80 kn od 01. veljače 1990. godine, na daljnji iznos od 0,80 kn od 01. ožujka 1990. godine, te na daljnji iznos od 0,80 kn od 01. travnja 1990. godine, pa do isplate.

III. Tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženo u iznosu od 52.000,00 kn na ime nematerijalne štete odbija se kao neosnovan, te se tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu novčane rente odbija kao neosnovan.

IV. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iz osnova parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 12.832,00 kn."

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice pod 1., pa se potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod toč. 1. i 2. izreke u kome je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja spram ovog tuženika, a odnosi se na naknadu nematerijalne i materijalne štete, te u odluci o parničnom trošku koja se odnosi na obvezu tuženika pod 1. da isplati tužitelju iznos od 12.832,00 kn (toč. 4. izreke).

II. Prihvaća se žalba tuženika od 2. do 4., pa se preinačuje pobijana presuda u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ove tuženike na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja spram tuženika od 2. do 4."

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik pod 1. – Osnovna škola "Majstor Radovan", pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Prijeporno je i u ovom stadiju postupka da li postoji pravni osnov po kojem bi revident bio u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu iz štetnog događaja koji se dogodio 17. studenoga 1989. godine na školskom igralištu, kada je došlo do rušenja željezne konstrukcije branke koja je pala na desnu ruku maloljetnog tužitelja, pri čemu je on zadobio povrede uslijed kojih je pretrpio nematerijalnu i materijalnu štetu, a prijeporna je i visina štete što ju je pretrpio tužitelj u štetnom događaju.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je 17. studenoga 1989. godine na igralištu koje se nalazi u blizini Osnovne škole "Majstor Radovan" u Ljubitovici, a na kojem se održavaju i satovi tjelesnog odgoja, došlo do nezgode na način da se srušila željezna konstrukcija branke, pala na desnu ruku tužitelja i povrijedila ga;

- da je škola udaljena od igrališta 21 metar, te da čine jednu cjelinu, jer su komunikacijski povezani, a nalaze se na čest. zem. 1466/2 k.o. Ljubitovica;

- da čest. zgr. 293 k.o. Ljubitovica u naravi predstavlja školu, te da čest. zem. 1466/2 k.o. Ljubitovica služi čest. zgr. 293 k.o. Ljubitovica;

- da se na igralištu na kojem se dogodila nezgoda održavaju satovi tjelesnog odgoja;

- da je igralište revidentu dano na korištenje i upravljanje i da ga revident koristi za svoje potrebe.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je revident dužan vršiti organizirani nadzor nad tim igralištem, radi čega je revident kao imalac stvari pasivno legitimiran u ovom prijeporu.

U odnosu na željeznu konstrukciju branke i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pravilno su zaključili da ona predstavlja opasnu stvar za okolinu i učenike, s obzirom na njene osobine, položaj, mjesto i način upotrebe, kad nije bila pričvršćena za tlo, radi čega je i došlo do njenog prevrtanja i ozljeđivanja tužitelja. Dakle, da je revident odgovoran tužitelju kao imalac opasne stvari po čl. 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Iz iznijetog slijedi da je revident u obvezi tužitelju naknaditi nastalu materijalnu i nematerijalnu štetu.

U odnosu na tužitelju nastalu nematerijalnu štetu nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tužitelj zadobio prijelom III., IV. i V. metakarpalne kosti desne šake, prijelom prvog članka desnog kažiprsta, povrede mišića i tetiva koji istežu drugi, treći i četvrti prst, oštećenje ogranka ulanarnog živca. Od zadobivenih povreda je trpio bolove u jakom stupnju oko 3 tjedna, srednjem oko 3 mjeseca i lakog daljnja 3 mjeseca. Zbog zadobivenih povreda je trpio i strah jakog stupnja 2-3 dana, srednjeg 15 dana, a lakšeg kroz vrijeme od 2-3 godine, s time da se lakši strah može povremeno javljati trajno ali ne kontinuirano. Strah nije ostavio trajnije duševne posljedice na tužitelja. Od zadobivenih povreda kod tužitelja je ostala naruženost srednjeg stupnja koja se očituje u izraženoj marformaciji desne šake što okolina primjećuje i što se bitno reflektira na duševnu nelagodu tužitelja. Kod tužitelja su ostale i trajne posljedice zbog navedene ozljede, jer prijelom III. i V. kosti šake nije ni srastao, a da su loše srasli prijelomi IV. kosti šake i članaka kažiprsta, a zbog oštećenja tetive prsti nisu u stanju da više vrše osnovnu funkciju šake, tako da tužitelj nije sposoban čvršće hvatati predmete i služiti se desnom šakom. Zbog iznijetog da je kod njega došlo do umanjenja životnih i radnih sposobnosti za 30%. Tužitelj je povrijeđen u dobi od 9 godina.

Po ocjeni ovog revizijskog suda, a posebno imajući u vidu gornja utvrđenja nižestupanjskih sudova, a posebno da je maloljetni tužitelj u dobi od 9 godina zadobio navedene povrede, dosuđeni iznos nematerijalne štete po svim navedenim osnovima predstavlja pravičnu novčanu naknadu, te se revizija tuženika u kojoj tvrdi da mu je dosuđen prevelik iznos u ime naknade nematerijalne štete, pokazuje neutemeljenom.

Navedeno iz razloga što je nematerijalna šteta tužitelju dosuđena uz pravilnu primjenu čl. 200. ZOO-a.

Revizija tuženika iz iznijetih razloga ukoliko se odnosi na tužitelju dosuđenu nematerijalnu štetu se pokazuje neutemeljenom.

Međutim u odnosu na tužitelju dosuđenu materijalnu štetu koju potražuje s osnova tuđe njege i pomoći, a zbog pogrešnog pravnog pristupa da se visina može odrediti po prosječnoj plaći zaposlenika sudovi su propustili utvrditi, s obzirom na činjenicu da su mu istu pružali srodnici, a ne ovlaštena osoba, kolika je cijena takvih usluga što je pružaju osobe, koje takvu pomoć mogu pružati u mjestu stanovanja tužitelja. Tek za slučaj da takva osoba ne postoji, prepušteno je sudu da o visini naknade odluči prema slobodnoj ocjeni, tj. primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.

Navedeno je razlog zbog kojeg se revizija tuženika, ukoliko se odnosi na naknadu za tuđu njegu i pomoć ukazuje osnovanom, radi čega je nižestupanjske presude trebalo ukinuti i to u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja po tom osnovu.

O troškovima ove revizije nižestupanjski sudovi će odlučiti u konačnoj odluci, a temeljem odredbe čl. 166. ZPP-a.

Iz iznesenih razloga reviziju tuženika pod 1. je trebalo djelomično prihvatiti, a djelomično odbiti i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. i 395. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 04. studenoga 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Napomena:

Ovaj ispravljeni prijepis presude zamjenjuje otpravak

presude od 04. studenoga 2003. godine pod br. Rev-683/00-2.

U Zagrebu, 14. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.