I Kž-1083/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1083/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. M., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 01. rujna 2004. godine, broj Kv-75/04 (K-31/02), u sjednici održanoj dana 09. svibnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika V. M..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem od 01. rujna 2004. godine, broj Kv-75/04 (K-31/01), Županijski sud u Sisku, temeljem čl.409. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje ZKP), odbacio je zahtjev osuđenika V. M. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 29. svibnja 2003. godine, broj Kž-161/03 (K-31/02), zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 111/03, dalje KZ), kojom je osuđenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu je temeljem čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, te mu je temeljem čl. 82. KZ oduzeta imovinska korist u iznosu od 208.991,89 kn. Također, temeljem čl. 80. KZ, od istog su oduzete kopije inkriminiranih čekova, čekovna knjižica, te kartica tekućeg računa.

Protiv tog rješenja žali se osuđenik osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, te iako ne stavlja žalbeni prijedlog, iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže pobijano rješenje preinačiti i dopustiti obnovu kaznenog postupka.

Sukladno čl. 373. st. 1. u svezi s čl. 399. ZKP, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu RH, koje je, predložilo žalbu odbiti kao neosnovanu.

I Kž 1083/04-3

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu kaznenog postupka iz čl. 405. st. 1. i 2. ZKP protiv osuđenika V. M., jer predložene činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbacio njegov zahtjev za obnovu kaznenog postupka, koju odluku je i valjano obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud, i žalitelja, radi izbjegavanja ponavljanja, na isto upućuje.

U svojoj žalbi osuđenik pobija činjenično stanje utvrđeno tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, navodeći da "sud nije mogao iz izvadaka utvrditi da on nema sredstava na računu, jer ih nikada nije ni pribavio, nego raspolaže sa nekim kopijama faxova sa mog telefonskog broja u K.", kao i da "nikad nije utvrđena autentičnost tih izvadaka, odnosno kao i da isti nisu prevedeni na službeni jezik pred sudom", pa zaključuje da je takav dokaz nezakonit jer "nije pribavljen od zvanične institucije legalnim putem". Žalbom žalitelj vrši i preocjenu već provedenih dokaza, pri čemu ne predlaže utvrđenje novih činjenica niti prilaže nove dokaze koji bi bili temelj za donošenje oslobađajuće presude, odnosno za njegovu blažu osudu za ovo kazneno djelo. U odnosu na podneske priložene uz zahtjev za obnovu kaznenog postupka, valja reći da isti predstavljaju preslike listova 6, 32, poleđinu lista 54 i 42, i lista 178 sudskog spisa, te je sa istima sud raspolagao tijekom cjelokupnog postupka.

Kako, dakle, osuđenik u svom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka nije iznio niti jednu novu činjenicu, kao niti novi dokaz kojim sud dosad nije raspolagao odnosno ocijenio u redovnom postupku, to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za obnovu kaznenog postupka iz osnove čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP.

Nadalje, žalitelj se poziva na odredbe Zakona o čeku, pri čemu i sam u žalbi navodi da je to već iznosio tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, te ističe činjenicu da je on trajno nastanjeni stranac u K., zbog čega zaključuje da se "radi o postupku s međunarodnim elementom, a tada se morao riješiti sukob zakona, jer se radi o dva i više pravnih sustava".

Također, po mišljenju žalitelja okolnost njegove trajne nastanjenosti u K. "sa javnim ispravama strane države koji su konkurentni izvornoj stranačkoj sposobnosti u kaznenom postupku što samo po sebi određuje neophodnost obnove postupka" predstavlja i okolnost koja isključuje krivnju.

Izložene okolnosti već su bile predmet ocjene kako prvostupanjskog, tako i drugostupanjskog suda, pa ne predstavljaju novu činjenicu ili dokaz u smislu čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP.

Pritom se žalitelju napominje da s obzirom da je državljanin Republike Hrvatske, okolnost njegove trajne nastanjenosti izvan Republike Hrvatske, sukladno čl. 14. st. 2. KZ, ne otklanja nadležnost suda Republike Hrvatske za sva djela koja su počinjena na teritoriju Republike Hrvatske ili u inozemstvu od strane njezinog državljanina, što sud Republike Hrvatske čini nadležnim za postupanje protiv žalitelja.

I Kž 1083/04-3

Postojanje apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj vidi u "činjenici sastava sudačkog, sudskog vijeća, koje se pojedinačno moralo izuzeti iz odlučivanja, jer u svom osobnom i pogrešnom tumačenju postupovnih odredaba ZKP-a da ne postoji čl. 36. st. 1. toč. 5., pravi bitnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP", dalje navodeći da je "rješenje bazirano na osobnom i pogrešnom shvaćanju sudaca da prisilne norme mjerodavnog prava ne postoje. Materijalnog i procesnog."

S obzirom da su sadržajno isti navodi o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka također već bili ocijenjeni kako od strane drugostupanjskog suda, tako i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji sudovi su na sve osuđenikove navode detaljno i valjano odgovorili, to osuđenik ne može s uspjehom na takvim istim prigovorima temeljiti svoj zahtjev za obnovu postupka, to tim više što navedeno ne predstavlja zakonsku pretpostavku iz čl. 405. st. 1. toč. 1. - 5. ZKP za obnovu kaznenog postupka u korist osuđenika.

Zaključno valja istaći da žalba sadržajno predstavlja ponavljanje svih, već dosad tijekom postupka iznesenih okolnosti, i ukazuje na osuđenikovo pogrešno shvaćanje zakonskih pretpostavki za obnovu kaznenog postupka.

Stoga, kako žalbom osuđenika V. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP-a, riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 09. svibnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.