Rev-3614/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3614/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak- Radej, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja J.M. iz S., koga zastupa punomoćnik M.B.-B., odvjetnik u S., protiv tuženika S. d.d. za trgovinu S., radi zaštite prava iz radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 31. kolovoza 1995. godine br. Gž 1345/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini od 9. prosinca 1993. godine br. P 228/93, u sjednici održanoj 10. siječnja 1996. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev da se poništi odluka upravnog odbora tužene od 28. srpnja 1993. godine.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku), te predlaže da se obje presude ukinu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U pismenom odgovoru na reviziju tužena predlaže da se revizija odbije.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Odlukom Upravnog odbora tužene odbijen je prigovor tužitelja protiv odluke Disciplinske komisije o izricanju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa tužitelja zbog teže povrede radne obveze. Kako je utvrđeno u disciplinskom postupku (i u ovoj parnici) tužitelj je, kao djelatnik na radnom mjestu čuvara, na čuvarskom mjestu br. I, zatečen na spavanju za vrijeme vršenja dužnosti noćnog čuvara u noćnim satima, pa je počinio težu povredu radne obveze iz čl. 13. toč. 1. i 47. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika tužene.

U reviziji tužitelj navodi da je ostvarena relativno bitna povreda parničnog postupka na način, što tužena nije u spis predala Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika, što da je propust tužene a i suda, jer da oba nižestupanjska suda nisu imala mogućnost uvida u taj Pravilnik te da je navedena procesna povreda "bila ili je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude".

Revident smatra da nije od značaja ako tužena naknadno (u povodu revizije) priloži Pravilnik u spis.

U tijeku parničnog postupka nije bio sporan sadržaj Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika tužene na temelju koga je donijeta odluka o izrečenoj mjeri prestanka radnog odnosa. U postupku je bilo sporno da li je tužitelj zaista zaspao na radnom mjestu čuvara i provedeni su dokazi u pravcu utvrđenja te činjenice.

Na zapisnicima suda prvog stupnja nije nigdje navedeno da se prilaže ili daje na uvid Pravilnik tužene. Tuženik nije tražio uvid u isti.

U obrazloženju presude suda prvog stupnja navedeno je da je utvrđeno kako je tužitelj, spavajući na radnom mjestu čuvara, počinio težu povredu radne obveze iz čl. 13. toč. 47. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika tužene.

Pravilnik o kojemu je riječ (i čiji sadržaj nije sporan) nalazi se u spisu (u revizijskoj fazi). U čl. 13. toč. 47. Pravilnika se navodi da je "spavanje noćnog čuvara za vrijeme obavljanja dužnosti" teža povreda radne dužnosti a po odredbi čl. 21. toč. 11. Pravilnika, mjera prestanka radnog odnosa može se izreći i zbog povrede radne obveze spavanjem noćnog čuvara za vrijeme obavljanja dužnosti.

Pravilnik za koga tužitelj tvrdi da nije predan u spis niti pregledan od suda sadrži odredbu na temelju koje je tužitelju mogla biti izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

Okolnost da taj Pravilnik nije predan u spis ne predstavlja nikakovu, pa ni relativno bitnu povredu parničnog postupka, kada nije doveden u pitanje sadržaj njegovih odredbi koje su relevantne za predmetni slučaj i za izricanje disciplinske mjere prestanka radnog odnosa.

Zato revizija nije osnovana pa kako je materijalno pravo pravilno primjenjeno (citirane odredbe Pravilnika) revizija je odbijena kao neosnovana te je presuđeno kao u izreci prema odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 10. siječnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/