Rev-1402/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1402/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Stanislava Plazonić kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice A. B.-M. iz H., koju zastupa A. B.-M. iz H., protiv tuženika M. B.-M. iz H., koga zastupa I. S., odvjetnik u S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 15. prosinca 1989. br. Gž-2369/89, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sinju od 8. veljače 1989. br. P 115/87, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1990,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda obvezan je tuženik platiti tužiteljici na ime naknade štete 105 dinara (1,500.000 prijašnjih dinara) zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Drugostepeni sud je djelomično preinačio presudu prvostepenog suda i obvezao tuženika da tužiteljici plati 85 dinara (850.000 prijašnjih dinara) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio.

Protiv presude drugostepenog suda tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni Javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tuženik ne navodi u reviziji konkretno koja bitna povreda odredaba parničnog postupka je ostvarena u dosadašnjem postupku, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda predvidjena u čl. 354. st. 2. t. 10. spomenutog zakona na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostepeni sud je utvrdio da je tuženik prilikom mimoilaženja ispred kuće u zaseoku M. bez ikakva povoda napao tužiteljicu s kojom je inače u lošim odnosima udarivši je postoljem za piljenje drva ("kavaletom"),u predjelu grudnog koša nanijevši joj tjelesne ozljede.

Takodjer je taj sud utvrdio da je tuženik pravomoćnim rješenjem Suca za prekršaje kažnjen zbog prekršaja iz čl. 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, i to baš zbog spomenutog dogadjaja. Dalje je taj sud utvrdio da je tužiteljica spomenutim udarcem tjelesno ozlijedjena, da je trpjela fizičke bolove i strah, te da je od posljedica toga bila nesposobna za rad tako da su poslove koje inače ona obavlja u to vrijeme obavljali članovi njezina porodičnog domaćinstva.

O tuženikovom prigovoru podijeljene odgovornosti, koji je ovaj isticao u dosadašnjem postupku, a ponavlja ga i u reviziji, već su raspravili nižestepeni sudovi i odbili ga, nakon što su ga ocijenili kao neosnovan. Za takvu svoju odluku sudovi su naveli valjane razloge i kao takve prihvaća i ovaj sud i tuženika na njih upućuje.

Tuženikov daljnji prigovor u reviziji da je tužiteljica, protivno utvrdjenju prvostepenog suda nije bila nesposobna za rad odnosi se na pogrešno i nepotpuno utvrdjeno činjenično stanje, iz kojeg razloga revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Zbog intenziteta i trajanja fizičkih bolova i straha naknada ovih dviju vrsta nematerijalne štete, kako su utvrdili nižestepeni sudovi nije previsoka.

Jednako tako ni naknada materijalne štete zbog tužiteljičine nesposobnosti za rad nije ovoj dosudjen u prevelikom iznosu kad se ima na umu trajanje te nesposobnosti. Iz svih navedenih razloga su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, pa stoga revizija nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 30. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.