Gzp-50/2006-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 50/06-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja J. K. iz I., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u S. I. R. i V. G. K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, dana 6. ožujka 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Imotskom dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. P-802/06 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju J. K. iz I. određuje se primjerena naknada u iznosu od 13.000,00 kn (trinaest tisuća kuna).

III. Republika Hrvatska dužna je isplatiti naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 17. veljače 2006., temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05 i 16/07 – dalje u tekstu: ZS), podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog ne donošenja sudske odluke i dugim trajanjem postupka, koji se, povodom žalbe njega kao tužitelja, protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-1240/05 od 31. listopada 2005., vodi kod Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž-480/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05 i 16/07- dalje u tekstu: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Imotskom posl. br. P- 1240/05, očitovanja Županijskog suda u Splitu od 12. lipnja 2006. i dodatnog očitovanja utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je predlagatelj 3. lipnja 1994. podnio tužbu Općinskom sudu u Imotskom protiv tuženika Republike Hrvatske, radi naknade štete;

- da je u razdoblju do 6. studenog 1997. donesena presuda Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-468/94 od 8. rujna 1994., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3358/94 od 18. siječnja 1995.;

- da je protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-3358/94 od 18. siječnja 1995. tužitelj (ovdje predlagatelj) izjavio reviziju 7. travnja 1995., o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom posl. br. Rev-1742/95 od 19. kolovoza 1998. kojom je reviziju odbio kao neosnovanu;

- da je, Općinski sud u Imotskom, a nakon što je 9. veljače 1999. zaprimio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, istu presudu 15. veljače 1999. otpremio strankama;

- da je na traženje Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe tužitelja (ovdje predlagatelja), koje je zaprimljeno 19. travnja 1999., spis 23. travnja 1999. Općinski sud u Imotskom uputio spis tom sudu;

- da je, nakon što je 15. ožujka 2001. zaprimio odluku Ustavnog suda, kojom se usvaja ustavna tužba te ukidaju ranije donesene odluke i predmet vraća na ponovni postupak, u predmetu, koji je dobio novi posl. br. P-333/01 Općinski sud u Imotskom održao ročište za glavnu raspravu 8. lipnja 2001. na kojem je riješio da će izvesti dokaz vještačenjem po Centru za vještačenje u Splitu te je spis,istog dana uputio na vještačenje;

- da je, nakon što je 15. studenog 2001. zaprimio nalaz i mišljenje vještaka Općinski sud u Imotskom zaključio glavnu raspravu na ročištu 25. siječnja 2002.;

- da je 11. travnja 2001. presudu kojom je djelomično usvojio zahtjev tužitelja sud otpremio strankama;

- da je sud žalbu tužene, zaprimljenu 19. travnja 2002., otpremio na odgovor tužitelju 22. travnja 2002., a žalbu tužitelja, zaprimljenu 23. travnja 2002. otpremio na odgovor tuženoj 24. travnja 2002.;

- da je spis 12. lipnja 2002. otpremljen Županijskom sudu u Splitu, radi odlučivanja o žalbama;

- da je Općinski sud u Imotskom, nakon što je 8. lipnja 2005. zaprimio rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2269/02 od 18. ožujka 2005., kojim rješenjem je ukinuta pobijana odluka te predmet vraćen na prvostupanjski postupak, u predmetu koji je dobio novi posl. br. P-1240/05, zakazao ročište za glavnu raspravu za 28. studenog 2005.;

- da je na ročištu 28. listopada 2005., nakon provedenog dokaznog postupka, Općinski sud u Imotskom zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za objavu presude za 31.listopada 2005. na kojem je objavio odluku kojom se tužiteljev zahtjev djelomično usvaja;

- da je, Općinski sud u Imotskom, a nakon što je izradio presudu, istu 8. studenog 2005. otpremio strankama;

- da je Općinski sud u Imotskom žalbu tužitelja, zaprimljenu 19. prosinca 2005. istog dana otpremio na odgovor tuženoj, a žalbu tužene, zaprimljenu 22. prosinca 2005. otpremio na odgovor tužitelju 23. prosinca 2005.;

- da je cjelokupan spis 30. siječnja 2006. otpremljen Županijskom sudu u Splitu radi odlučivanja o žalbama;

- da je, nakon što je 20. lipnja 2006. Općinski sud u Imotskom zaprimio rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-430/06 od 6. travnja 2006., kojom se ukida pobijana odluka te predmet vraća na prvostupanjski postupak u predmetu koji je dobio novi posl. br. P- 802/06, zakazao ročište za glavnu raspravu za 19. listopada 2006. na kojem je odredio da će spis dostaviti Centru za medicinsko vještačenje te s istim danom otpremio spis na vještačenje;

- da je, nakon što je 19. siječnja 2007. zaprimio nalaz i mišljenje sudsko-medicinskih vještaka Općinski sud u Imotskom zakazao raspravu za 12. travnja 2007.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagatelj osnovano zahtjeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predstavlja u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Premda je tužitelj, a sada predlagatelj podnio tužbu Općinskom sudu u Imotskom dana 3. lipnja 1994., početak pravno relevantnog razdoblja računa se od 6. studenog 1997., a nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02). To znači da pravno relevantno razdoblje u ovom slučaju traje od 6. studenog 1997. do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu 6. ožujka 2007., što ukupno iznosi devet (9) godina i četiri (4) mjeseca. Naime, postupak u ovom predmetu još nije dovršen, jer Općinski sud u Imotskom nastavlja postupak, sukladno ukidnom rješenju Županijskog suda u Splitu 6. travnja 2006.

S obzirom na navedena utvrđenja Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju (sveukupno devet (9) godina i četiri (4) mjeseca) može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, poglavito imajući u vidu nedjelotvornost sudova kako u drugostupanjskom tako i u prvostupanjskom postupku.

Naime, prvostupanjski sud je postupao prilično ažurno održavajući ročišta i donoseći presude, međutim, postupak se odužio u revizijskom postupku (od 1995. do 1999.) kao i u postupku povodom ustavne tužbe (od 1999. do 2001.). Također, Županijski sud u Splitu nije bio dovoljno djelotvoran jer je o žalbi protiv presude suda prvog stupnja od 11. travnja 2001. odlučivao gotovo dvije godine i ukinuo presudu, iako se nije radilo o složenom pitanju. Osim toga, presuda Općinskog suda u Imotskom je tri puta ukidana, što također ukazuje na neučinkovitost sudova.

Slijedom navedenog, predlagatelju je nedvojbeno uskraćena mogućnost da sud o njegovom zahtjevu odluči u razumnom roku.

Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji se radi o složenijem predmetu i to s pravnog i činjeničnog aspekta zbog čega je presuda tri puta ukidana. Naime, predmet tužbenog zahtjeva je naknada nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio zbog bolesti od koje je obolio služeći vojni rok u vojsci SFRJ.

Prema ocjeni ovog suda predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja sudskog postupka.

Stoga je, temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS, valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja, a Općinskom sudu u Imotskom naložiti da u najkraćem mogućem roku odluči u cijelosti o tužbenom zahtjevu.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. ožujka 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.