Rev-1421/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1421/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari I-tužiteljice N. M. iz Z., II-tužiteljice M. K. iz Z., i III-tužitelja V. M. iz Z., svi zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H., K. i p. iz Z., protiv tužene Z. V. iz Z., zastupane po punomoćniku T. Č., odvjetniku iz Z., radi predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2502/10-2 od 13. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2368/08-11 od 22. ožujka 2010., 12. veljače 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2502/10-2 od 13.siječnja 2011. potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2368/08-11 od 22. ožujka 2010. kojom je naloženo tuženoj predati tužiteljima u suposjed nekretnine i to poslovni prostor na prvom katu desno od stubišta, koji se sastoji od ulaznog hola, pet uredskih prostorija, sanitarnog čvora, čajne kuhinje, spremišta i balkona, ukupne površine 112,69 m[2] , kao i poslovni prostor u potkrovlju zgrade, ulaz direktno sa stubišta, a sastoji se od ulaznog hola, arhive, hodnika, deset ureda i sanitarnog čvora, ukupne površine 194,50 m[2] , kao posebni dijelovi zgrade u O., …, s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan i odgovarajući suvlasnički dio nekretnina izgrađenim na k.č.br. 5325/1, upisane u zk.ul. broj 6039 k.o. O., površine 691 m[2] , u naravi kuća i dvor na …, te je ujedno naloženo tuženoj isplatiti tužiteljima iznos 4.797,25 kn na ime parničnog troška.

Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju „… pozivom na čl. 382. st. 3. toč. 2. i 3. ZPP-a“ navodeći pravno pitanje: „Da li sud može bez valjano provedenih dokaza primijeniti određeni materijalnopravni propis kojim se jednoj strani nalaže određena činidba, a da za osnovu te činidbe nisu po tužiteljima u tužbi, a nisu niti tijekom postupka predloženi, pa tijekom postupka nisu ni provedeni dokazi iz kojih bi proizlazio nedvojben zaključak o postojanju obveze na činidbu na strani tužene, kako to traže tužitelji?“, smatrajući da o istom ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Obzirom na vrijednost predmeta ovog spora označen je u iznosu 5.000,00 kn, protiv pobijane drugostupanjske presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP/08), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor.

Premda se revidentica podnoseći ovu reviziju poziva na odredbu čl. 382. st. 3. toč. 2. i 3. ZPP-a, iz njezinog sadržaja proizlazi da se radi o tzv. izvanrednoj reviziji, dakle onoj propisanoj odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema toj odredbi u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U podnesenoj reviziji je navedeno pitanje, a kojim se problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom predmetu. O tom pitanju moguće i ovisi odluka u ovom sporu, no zašto bi ono ujedno bilo i važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana iz podnesene revizije ne proizlazi, a ovo tim više što određene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje revizija ukazuje se ne mogu poistovjetiti sa ovim spisom predmeta, pošto se pravna shvaćanja izražena u njima odnose na činjenična pitanja konkretnog spisa i kao takva nemaju generalno značenje.

Kako, dakle podnesena revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, istu je trebalo odbaciti, te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 12. veljače 2013.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.