Rev-1235/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1235/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. U. iz M., M. Č. iz P., A. R. iz H., M. B. iz H. , I. D. iz H. i M. D. iz H., zastupanih po V. P., odvjetnici u P., protiv tuženice Opće bolnice Pula, zastupane po Đ. L., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja I. D. i M. D., protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Puli od 07.12.1998. broj Gž-1610/98, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli od 27. listopada 1998. broj P-1527/97, u sjednici održanoj dana 02. srpnja 2002. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu povučena, te su tužitelji obvezani naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 3.687,02 kn. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je navedeno prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji I.D. i M.D., pobijajući rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijano rješenje bude preinačeno i da tužiteljima budu dosuđeni parnični troškovi.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Razlozi kojima se u reviziji obrazlaže pravno shvaćanje revidenata da u konkretnom slučaju nisu postojali uvjeti za primjenu odredbe iz čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” br. 53/91 i dr.) neosnovani su već stoga što su tužitelji obvezani na naknadu parničnih troškova koji su nastali nakon smrti tužiteljice L.D., koje su sami uzrokovali, jer umjesto da nakon smrti podnositeljice tužbe njezina punomoćnica povuče tužbu, tužitelji su kao zakonski nasljednici tužiteljice preuzeli i nastavili postupak, iako u odnosu na utuženo potraživanje naknade nematerijalne štete ne postoji materijalnopravna sukcesija, budući prema odredbi iz čl. 204. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” br. 53/91 i dr.) potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednike samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom.

Kako tužitelji nisu povukli tužbu iz razloga što bi tuženik udovoljio njihovu zahtjevu, već iz razloga što bi nakon preuzimanja parnice njihov tužbeni zahtjev bio odbijen kao neosnovan, sudovi su o troškovima postupka odlučili uz pravilnu primjenu odredbe iz čl. 158. st. 1. ZPP kada su prihvatili tuženikov zahtjev za naknadu troškova nastalih nakon preuzimanja parnice od strane tužitelja, čija visina nije sporna.

Proizlazi, dakle, da nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava koji se ističu u reviziji, pa kako ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz čl. 393. u svezi s odredbom 400. st. 4. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 02. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.