Us-10933/2011-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-10933/2011-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Dijane Vidović, članica vijeća te sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke u upravnom sporu tužiteljice B. K. J., S. protiv rješenja tuženog, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., klasa: 140-03/11-01/OB, urbroj: 341-99-05/3-11-4994 od 13. listopada 2011., radi obiteljske mirovine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2014.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Tuženo tijelo je osporenim rješenjem odbilo žalbu tužiteljice izjavljenu na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., klasa: UP/I140-03/11-01, urbroj: 341-18-05/3-11-002429, broj: 92527 od 14. ožujka 2011. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.

Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog rješenja. Navodi da je člankom 64. stavkom 2. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da djeca kod koje opća nesposobnost za rad nastupi do dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu imaju pravo na obiteljsku mirovinu za sve vrijeme dok takva nesposobnost traje, a za dijete kod kojeg nastupi opća nesposobnost za rad nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu, a prije smrti osiguranika ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik uzdržavao do svoje smrti. Tužiteljica se poziva i na članak 70. ZOMO-a iz kojega proizlazi da stupanjem u brak djeca koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad ne gube priznato pravo. Smatra da kod nje postoji opća nesposobnosti za rad zbog stanja psihičkog zdravlja koje nije dostupno terapijskim postupcima. Smatra da joj je neovisno o činjenici da je sklopila brak pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti brata trebalo priznati na temelju postojanja opće nesposobnosti za rad.

Predlaže Sudu da uvaži tužbu i poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga osporenog rješenja i predlaže Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Prema članku 21. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07., 35/08., 121/10., 130/10.-pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZOMO) u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji pa su tako između ostalih prema točci 6. stavka 1. osigurana i djeca bez roditelja-braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji opća nesposobnost za rad.

Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je u povodu zahtjeva tužiteljice od 24. siječnja 2011. kojim traži priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti brata, hrvatskog branitelja.

Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljičin brat, hrvatski branitelj poginuo dana 20. srpnja 1992. te da je nakon njegove smrti pravo na obiteljsku mirovinu bilo priznato njegovoj majci (i tužiteljičinoj majci) J. K. (rješenje Područne službe u S. od 5. travnja 1994.) koja je bila korisnica prava na obiteljsku mirovinu do svoje smrti 16. listopada 2010.

Iz navedenoga je vidljivo da tužiteljica, sestra hrvatskog branitelja u trenutku smrti brata nije bila dijete bez roditelja (kojeg je osiguranik – brat uzeo na uzdržavanje) te ne spada u krug osoba kojima se kao članovima obitelji pokojnog osiguranika osigurava pravo na obiteljsku mirovinu sukladno članku 21. stavak 1. točka 6. ZOMO.

Zbog navedenih razloga Sud ocjenjuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu žaliteljice.

Tužbene prigovore Sud ocjenjuje neodlučnima za drugačije rješavanje ove upravne stvari.

Ovo stoga što na strani tužiteljice u trenutku smrti brata nije postojala Zakonom propisana situacija (dijete bez roditelja koje je pokojni uzdržavao, odnosno dijete sa jednim ili oba roditelja kod kojih je nastupila opća nesposobnost za rad i koje je pokojni uzdržavao) pa i eventualno utvrđivanje opće nesposobnosti za rad ne bi imalo utjecaj na drugačije rješavanje u postupku odlučivanja o pravu na obiteljsku mirovinu iza smrti brata.

Okolnost što je tužiteljica sklopila brak nakon smrti brata (2007. godine) u ovoj konkretnoj pravnoj situaciji možebitno bi imala utjecaj na gubitak prava da je tužiteljica pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti brata ostvarila, ali ta okolnost nema utjecaj na utvrđivanje postojanja uvjeta propisanih za članove obitelji osiguranika (u konkretnom slučaju sestru) kojima se nakon smrti osiguranika (u konkretnom slučaju smrt 1992. godine) osigurava pravo na obiteljsku mirovinu.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92, 77/92) koji se primjenjuje na temelju prijelazne odredbe iz članka 90. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” broj: 20/10. i 143/10.) odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. rujna 2014.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Žanet Vidović, v.r.

Mira Kovačić, v.r.