Gž x-1581/2011-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžx-1581/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Miha Mratovića, kao predsjednika vijeća, Sovjetke Režić, kao suca izvjestitelja i mr. sc. Senije Ledić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz S., zastupanog po punomoćniku mr. sc. M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika J.o. d.d. S., zastupanog po Odvjetničkom društvu G.&p., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-1035/03 od 30. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2012.

p r e s u d i o j e

i

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana ukoliko se odnosi na odluku o glavnoj stvari i prvostupanjska presuda potvrđuje u dijelu kojim su odbijen tužbeni zahtjevi za isplatu iznosa od 189.000,00 kuna sa zateznim kamatama i za isplatu rente u mjesečnom iznosu od po 3.000,00 kuna, počevši od 1. svibnja 2003. ubuduće (točka I. izreke presude).

II. Djelomičnim uvaženjem tužiteljeve žalbe preinačuje se odluka o troškovima postupka na način da je tužitelj dužan u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 66.112,50 kuna, dok se odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 4.612,50 kuna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odbijen u cijelosti tužiteljev zahtjev za obvezivanje tuženika na isplatu iznosa od 189.000,00 kuna sa zateznim kamatama te zahtjev za isplatu rente u iznosu od po 3.000,00 kuna mjesečno, počevši od 1. svibnja 2003. ubuduće.

Istom odlukom tužitelj je obvezan na naknadu parničnog troška tuženiku u iznosu od 70.725,00 kuna.

Žali se tužitelj, pobijajući presudu u cijelosti iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 i 57/011, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana ukoliko se odnosi na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

U odnosu na odluku o glavnoj stvari

Predmet spora predstavlja tužiteljev zahtjev za naknadu materijalne štete koja se sastoji u izgubljenoj zaradi, a koja je uzrokovana tužiteljevim stradavanjem u prometnoj nezgodi 21. prosinca 1997. koju je skrivio tuženikov osiguranik. Tužitelja, naime, smatra da je zbog nastale invalidnosti koja je u uzročnoj vezi sa povredama zadobivenim u spomenutoj prometnoj nezgodi on nesposoban za obavljanje svog zanimanja – bravara, zbog čega da trpi štetu u iznosu od 3.000,00 kuna mjesečno.

Prvostupanjski je sud odbio tužiteljev zahtjev za naknadu štete u bitnom stoga što je ocijenio da okolnost što tužitelj nije niti sada ostvaruje zaradu radeći kao bravar nije u uzročnoj vezi s njegovim stradavanjem u prometnoj nezgodi. Utvrđeno je, naime, da je tužitelj:

- 26. kolovoza 1991. polagao ispit za zvanje stručnog strojara

- otprilike godinu i pol dana prije prometne nezgode (od 15. travnja 1996.) bio nezaposlen te da je takav status imao i nakon povrjeđivanja sve do 5. studenog 1999. kada se zaposlio u poduzeću M.P.a. d.o.o.

- prema nalazu vještaka iz oblasti medicine rada, u razdoblju od 21. prosinca 1997., kada je povrijeđen u prometnoj nezgodi pa do 15. prosinca 1999. bio potpuno nesposoban za rad (što je, donekle u koliziji s činjenicom da se, prema podacima iz radne knjižice zaposlio u M.P.a. d.o.o 5. studenog 1999.)

- od 1. rujna 2003. zaposlen u tvrtci K. d.o.o. Sinj.

Tužitelj nije tvrdio niti je predložio izvođenje dokaza o tome da bi on, da nije teško povrijeđen u prometnoj nezgodi 21. prosinca 1997., ostvarivao mjesečnu zaradu u zatraženom iznosu. Njegovi su se dokazni prijedlozi ograničili na pregled medicinske dokumentacije i medicinsko vještačenje u pogledu njegove radne sposobnosti.

S pravom je prvostupanjski sud u takvoj procesnoj situaciji ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje uzročne veze između povrjeđivanja u prometnoj nezgodi i činjenice da je u određenom vremenskom razdoblju bio bez posla.

Okolnost koju tužitelj apostrofira u svojoj žalbi: da je, prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. M. V. B. bio gotovo dvije godine potpuno nesposoban za rad zbog zadobivenih povreda, sama po sebi ne znači da je takva nesposobnost za rad jedini uzrok izostaloj zaradi. Da bi potkrijepio svoju tvrdnju da je zbog ozljeda zadobivenih u prosincu 1997. tužitelj izgubio zaradu, trebao je ponuditi dokaze o tome da mu je takva zarada izmakla tj. da su postojali realni izgledi da je ostvari, ali su opravdana očekivanja izostala upravo zbog toga što je za rad onesposobljen u nezgodi koja predstavlja štetni događaj. Kako tužitelj u tom pravcu nije predložio izvođenje dokaza s pravom je prvostupanjski sud zaključio da relevantna uzročna veza između tužiteljevog povrjeđivanja u prosincu 1997. i njegove nesposobnosti da ostvari zaradu, nije dokazana. Konačno, očigledno je neosnovano njegovo traženje naknade štete koja se sastoji u izgubljenoj zaradi za vrijeme kroz koje je nakon povrjeđivanja bio zaposlen (u tvrtci M.P.a. od 5. studenog 1999. do 10. travna 2000. te u vlastitoj tvrtci K. d.o.o. od 1. rujna 2003.).

Iz navedenih je razloga, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja protiv odbijajućeg dijela presude valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u tom dijelu potvrditi.

U odnosu na odluku o troškovima postupka

Pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a prvostupanjski je sud obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Međutim, prilikom obračuna tuženikovih troškova, pogrešno je tuženiku za sastav podneska od 10. listopada 2007. priznao 500 bodova (5.000,00 kuna) jer se ne radi o obrazloženom podnesku kojim se odgovara na navode odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze vještaka (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07, dalje: OT/04), pa je, prema Tbr. 8. točka 3. OT/04 za sastavljanje takvog podneska tužitelju valjalo priznati 25% zatraženog iznosa tj. 1.250,00 kuna. Pravilno obračunati trošak tužitelja predstavlja sumu od 53.750,00 kuna čemu treba dodati PDV u iznosu od 12.362,50 kuna, pa tuženikov ukupni trošak u postupku iznosi 66.112,50 kuna.

Stoga je u tom pravcu, primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično preinačena odluka o trošku.

U Splitu, 9. veljače 2012.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović