Rev-1089/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1089/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz R., kojega zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, kojega zastupaju punomoćnici Z. P. i M. D., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 11. ožujka 2005. godine broj Gž-2541/03 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom od 28. ožujka 2003. godine broj P-816/00, u sjednici održanoj dana 30. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija kao neosnovana.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik na ime naknade nematerijalne štete isplatiti tužitelju iznos od 445.500,00 kn te na ime materijalne štete iznos od 38.340,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. od 28. ožujka 2003. godine pa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 61.780,40 kn.

Drugostupanjskom presudom je djelomično prihvaćena žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i presuđeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iz osnova pretrpljenih fizičkih bolova, straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti pored već pravomoćno dosuđenog iznosa od 414.000,00 kn i daljnji iznos od 108.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. ožujka 2003. godine do isplate dok je u preostalom dijelu u iznosu od 178.000,00 kn iz tih osnova tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odbijena je i djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu za naknadu nematerijalne štete zbog naruženosti u iznosu od 3.500,00 kn te materijalne štete za troškove tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.260,00 kn i troškove liječenja u iznosu od 1.000,00 kn.

Rješenjem je ukinuta odluka o trošku postupka i u tom dijelu je predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Tužitelj je izjavio reviziju protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za 112.000,00 kn zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i drugostupanjsku presudu preinači na način da se tužitelju dosude i revizijom zatraženi iznosi uz naknadu troška postupka uključivši i trošak revizije, a podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu te traži trošak odgovora na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u štetnom događaju 2. lipnja 2000. godine u mjestu Vinjani Donji i u revizijskoj fazi postupka sporno je da li tužitelju po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova pripada i daljnji iznos od 22.000,00 kn te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i daljnji iznos od 90.000,00 kn odnosno ukupno 112.000,00 kn.

Donoseći odluku o visini naknade nematerijalne štete po osnovu fizičkih bolova i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl.200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) pri čemu je imao u vidu činjenicu da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio teške tjelesne povrede (prijelom parijetalne regije glave, prijelom IV do VII rebra te IX i X rebra desno, potkožni emfizem i pneumotoraks desno te višeiverni prijelom proksimalnog dijela tibije i fibule desno). Drugostupanjski sud je uzeo su u obzir trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova te nelagodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja tih teških povreda kao i činjenicu da je kod tužitelja u dobi od 48 godina došlo do smanjenja životne aktivnosti od 80%, no također je imao u vidu i cilj kome služi naknada nematerijalne štete.

Stoga su iznosi koje je utvrdio drugostupanjski sud kao naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove (50.000,00 kn) te za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (500.000,00 kn) pravična novčana naknada za ove oblike nematerijalne štete te nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo kada su u preostalom dijelu odbili tužbeni zahtjev pri čemu su te iznose pravilno umanjili za 10% obzirom na doprinos tužitelja nastanku štete.

Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa kako ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP- a, a niti se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava to je presuđeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. svibnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.