Us-12165/2000-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-12165/2000-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dunje Jurić Knežević kao predsjednice vijeća, Borislava Komadine i Fedore Lovričević Stojanović kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Bojane Pejkić kao zapisničarke u upravnom sporu tužitelja Ž. N. iz S., zastupanog po punomoćniku A.L., odvjetniku iz S.B., protiv rješenja tuženog Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske, klasa: 562-02/00-01/7286, ur.br. 519-04-3-00-2 od 19. listopada 2000., radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2003.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem tuženoga tijela u postupku revije poništava se rješenje Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji sa sjedištem u S.B., Odsjek S. B., klasa: UP/I- 562-02/00-01/220, ur.br. 519-51-10-00-1 od 29. rujna 2000. (točka I izreke), obnavlja se po službenoj dužnosti postupak okončan rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, klasa: UP/II-562-02/96-01/2536, ur.br. 512-21-05/96-2 od 4. prosinca 1996. (točka II izreke) i rješava da tužitelju prestaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida s danom 30. travnja 1997. i sva prava pripadajuća po toj osnovi (točka III izreke).

Tužitelj pobija zakonitost rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. U bitnome prigovara sadržaju «očitovanja» temeljem kojeg je tuženo tijelo zaključilo da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Navodi da je kao hrvatski branitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u vremenu od 15. srpnja 1991. do 30. studenog 1994., te od 3. studenog 1995. do 8. studenog 1995. što proizlazi iz potvrde u spisu, a navodi da mu je upravo zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu dodijeljen čin pričuvnog stožernog vodnika tehničke struke. Također se poziva i na podatke iz medicinske dokumentacije iz koje slijedi da je obolio za vrijeme aktivnog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Predlaže da sud poništi pobijano rješenje. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Tužba nije osnovana.

Predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 29. rujna 2000., tužitelju je utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida VIII skupine s 40% oštećenja organizma privremeno i priznato pravo na osobnu invalidninu i posebni doplatak u svotama pripadajućim za tu skupinu invaliditeta.

Tuženo je tijelo, obavljajući reviziju, provelo i obnovu postupka po službenoj dužnosti.

Po ocjeni Suda pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, u obrazloženju pobijanoga rješenja tuženo se tijelo poziva na navode očitovanja Ministarstva obrane, Glavnog stožera HV II Zborno područje Đ., VP 2130 S. B. od 6. kolovoza 1996., kao novi dokaz, iz čijeg sadržaja slijedi da je tužitelj u postrojbi bio raspoređen na dužnost manipulanta tj. radnika u intendantskom skladištu brigade, te da je u vrijeme ratnih aktivnosti 108 brigade HV bio u skladištu, odnosno niti u jednom trenutku nije se nalazio na ratištima s postrojbom jer se centralno skladište cijele brigade u to vrijeme nalazilo u S. B. iz sigurnosnih razloga. Tuženo tijelo zaključuje, na temelju ovoga novoga dokaza da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 2. stavak 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji («Narodne novine», br. 108/96 i 23/01).

Ponavljanje upravnog postupka odnosno ispunjenje pretpostavki za ponavljanje, precizno je razrađeno odgovarajućim odredbama iz Glave XV Zakona o općem upravnom postupku («Narodne novine», br. 53/91 i 103/96 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) što u konkretnom slučaju znači da novi dokazi pribavljeni u ponavljanju upravnog postupka trebaju biti takovoga sadržaja koji nedvojbeno upućuje na zaključak da su isti bili poznati u ranijem upravnom postupku da bi doveli do drugačije odluke odnosno da tužitelju ne bi bilo priznato svojstvo hrvatskog ratnog vojnog invalida (članak 249. stavak 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku).

Po ocjeni Suda dokaz koji je pribavljen u ponavljanju postupka, a na koji se poziva tuženo tijelo jest takovoga značaja i karaktera, da je bio poznat u ranijem postupku doveo bi do drugačije odluke odnosno da tužitelju ne bi bilo utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida.

Naime, odredbom stavka 2. članka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji propisano je što uključuje obranu suvereniteta Republike Hrvatske – oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak). Međutim, svojstvo HRVI može se priznati i osobi koja nije neposredno sudjelovala u oružanom otporu ali je u ratu obavljala druge dužnosti prema nalogu nadležnih državnih tijela a te dužnosti svojim značenjem za obranu suvereniteta mogu se izjednačiti s pružanjem oružanog otpora (stavak 5. članka 2. Zakona).

Imajući u vidu sadržaj navedenih odredaba te navode očitovanja Ministarstva obrane od 6. kolovoza 1996., Sud prihvaća ocjenu tuženoga tijela, prema kojoj iz novoga dokaza pribavljenog u postupku, slijedi da se obavljanje poslova radnika u intendantskom skladištu brigade, na način kako je to opisano u očitovanju, ne može podvesti pod naprijed navedene odredbe zakona. Stoga novi dokaz po svom sadržaju, značaju i karakteru predstavlja takav dokaz koji je razlog za obnovu postupka jer da je bio upotrijebljen u ranijem postupku doveo bi do drugačije odluke odnosno tužitelju ne bi bilo priznato svojstvo hrvatskog ratnog vojnog invalida.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 13. ožujka 2003.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Bojana Pejkić, v.r.

Dunja Jurić Knežević, v.r.