Legislator Case Law & Legislation
Rev-256/1992-2 AI generated

Court dismisses appeal on damages claim, ruling it was monetary not non-monetary loss.

Case Number Rev-256/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court's confirmation of a damages award. The appellant argued the award represented non-monetary harm, but the court found the claim for vehicle repair costs constituted monetary material damage. Consequently, the court rejected the appeal as unfounded under Article 393 of the Civil Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 393. Zakona o parničnom postupku; The court must determine whether a claim for damages constitutes monetary or non-monetary harm based on the nature of the loss, and an appeal challenging the calculation of monetary repair costs is inadmissible if the claimant did not seek a foreign currency equivalent.

Keywords

AI generated
monetary material damage non-monetary harm vehicle repair costs foreign currency conversion civil procedure appeal damages calculation unfounded appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je zakon na temelju odredbe čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 256/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz Z., ..., koga zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tužene C.-o. d.d. Z., ..., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. svibnja 1991. br. Gž-4438/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. svibnja 1990. br. Pn-1732/87, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 1992.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 8. svibnja 1990. broj Pn-1732/87 obvezan je tuženi da tužitelju na ime naknade štete plati iznos od 12,30 HRD sa zateznim kamatama od 21. XI. 1986. do 6. X. 1989. po stopi koju Zagrebačka banka daje na štedne uloge oročene preko godinu dana, obračunate po postotnoj metodi, a od 7. X. 1989. do isplate po stopi u visini eskontne stope koju utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20% obračunate po konformnoj metodi te naknaditi parnični trošak od 6.960 HRD sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Istom je presudom odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevom za isplatu dinarske protuvrijednosti iznosa od 570,95 DEM po srednjem tečaju DEM na dan isplate sa pripadajućom deviznom kamatom tekućom od 21. XI. 1986. do isplate.

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 7. svibnja 1991. godine br. Gž-4438/1991-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-1732/87 od 8. svibnja 1990. godine u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa dijelom tužbenog zahtjeva (stav II. izreke).

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijane nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor da se u ovom slučaju radi o nenovčanoj materijalnoj šteti, pa da je materijalno pravo pogrešno primjenjeno kada je tužitelju dosudjena protuvrijednost 570,95 DEM na dan 21. XI. 1986. godine, kada je tuženik djelomično podmirio dug.

Iz činjeničnih utvrdjenja proizlazi da je tužitelj popravio vozilo 5. X. 1984. godine pa da se u ovom slučaju radi o novčanoj materijalnoj šteti te bi obveza tužene kao štetnika bila da tužitelju naknadi trošak popravka vozila u cijelosti (troškove radne snage i trošak za kupovinu novih dijelova koji su oštećeni), odnosno isplatom novčane naknade omogući vraćanje stvari u prijašnje stanje.

Medjutim, budući da tužitelj nije zahtjev postavio u njemačkim markama niti ima dokaze za nabavu novih dijelova i da je imao trošak u devizama, ne radi se u ovom slučaju o deviznom potraživanju. Iz nalaza vještaka T. D., čiji nalaz prvostepeni sud usvaja u potpunosti, na dan 21. XI. 1986. tužena duguje tužitelju iznos koji predstavlja protuvrijednost 570,90 DEM a pravomoćno je tužitelju dosudjena protuvrijednost navedenih deviza na dan 21. XI. 1986. kada je tuženik djelomično podmirio dug. Zbog toga nije sudjeno na štetu tužitelja kada nije tužitelju dosudjena navedena naknada deviznog iznosa u protuvrijednosti na dan isplate, jer bi tužitelj imao pravo na novčanu naknadu štete u iznosu koji bi bio utvrdjen daleko prije nego što je vještak vještačio odnosno u momentu kada je tužitelj taj trošak imao odnosno kako je utvrdjeno 5. X. 1984. godine.

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je zakon na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 20. svibnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.