I Kž-386/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-386/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. J.M., zbog kriv. djela iz čl. 223. st. 3. i dr. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. veljače 1994. godine br. K-268/93, u sjednici održanoj 29. veljače 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.D.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba opt. J.M., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja oglašen je opt. J.M. krivim zbog kriv. djela pronevjere iz čl. 223. st. 3. KZRH, opisanog pod točkom 1. i kriv. djela utaje iz čl. 129. st. 3. KZRH, opisanog pod točkom 2. izreke, te nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne i odredaba o stjecaju, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik po branitelju O.A., odvjetnik iz Z., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predložio da se pobijanu presudu preinači i njega oslobodi optužbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se optuženikovu žalbu kao neosnovanu odbije.

Žalba je osnovana.

U pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjskom presudom počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP. Ova povreda se sastoji u tome - što sud prvog stupnja, u obrazloženju presude, nije naveo nikakve razloge zbog čega je odbio dokazne prijedloge obrane. Jedino, i to samo na raspravnom zapisniku, sud prvog stupnja navodi: "Odbijaju se prijedlozi obrane kao suvišni".

Međutim, odredbom čl. 347. ZKP je određeno što treba sadržavati presuda, pa je tako u stavku 7. tog članka propisano da ona mora sadržavati i razloge zbog čega sud nije uvažio pojedine prijedloge stranaka. Naime, kada se u odredbi čl. 347. st. 7. ZKP propisuje "sud će određeno i potpuno ... izložiti ... iz kojih razloga

nije

uvažio

pojedine

prijedloge

stranaka",

onda je to imperativ, onda presuda mora sadržavati spomenute razloge.

Stoga, nepostojanje tih razloga čini presudu manjkavom do te mjere da opstoji citirana bitna povreda postupka.

Svakako, zbog postojanja postupovne povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP postoji i osnovana pretpostavka da je i činjenično utvrđenje u pobijanoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Zaista, trebalo je provjeriti optuženikovu obranu, napose u pogledu krivičnog djela utaje, činjenično opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude. Nije, naime, sporno da je optuženik preuzeo odnosno osobno vozilo od Rent a cara dana 11. kolovoza 1992. godine i da je od njega oduzeto 26. siječnja 1993. godine, dakle, da je on zadržao to vozilo oko pet mjeseci. Za to vrijeme on nije plaćao za korištenje vozila (prema obavijesti oštećenika za 169 dana - l. 60). Međutim, sporno je na koje vrijeme je optuženik uopće iznajmio automobil. To je odlučno kako bi se moglo pouzdano zaključiti da li je on to vozilo utajio. Optuženik tvrdi da nije bio predviđen rok vraćanja vozila (l. 65), a iz ugovora u koji je sud prvog stupnja izvršio uvid (l. 61) odista i ne proizlazi na koje vrijeme optuženik iznajmljuje vozilo. O tome ne zna svjedok S. (l. 45) na čiju preporuku je optuženik dobio vozilo, a sud prvog stupnja i nije smatrao za potrebno da sasluša svjedokinju S.Š., s kojom je on, navodno, sklapao ugovor, jer je zastupnica optužbe od tog dokaznog prijedloga odustala s obzirom na postojaću dokumentaciju. No, iz te dokumentacije (u spisu predmeta) ne može se, za sada, nesporno zaključiti da je optuženik predmetno vozilo utajio (sasvim je nešto drugo što se je on obvezao plaćati za korištenje vozila, po danu određeni iznos, a da to nije činio, pa ni protekom duljeg vremena).

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja treba otkloniti bitnu povredu postupka na koju je ukazano, izvesti sve potrebne dokaze radi ispravnog utvrđenja svih odlučnih činjenica, te donijeti novu odluku koju je dužan u cijelosti obrazložiti sukladno odredbi čl. 347. st. 7. ZKP. Iz izloženih razloga je riješeno kao u izreci na temelju čl. 375. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 29. veljače 1996. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)