Legislator Case Law & Legislation
Rev-1717/1998 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on termination of employment due to unauthorized termination program decision.

Case Number Rev-1717/1998
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the employee's appeal against a final judgment confirming the termination of her employment contract. The lower courts ruled that the employer's director lacked the authority to unilaterally adopt the termination program required by law, as this power belongs to the workers' assembly. The court upheld this finding, stating that since the statutory body did not approve the program, the termination decision was illegal regardless of other procedural requirements.

Legislator headnote

AI generated

čl. 24. st. 1. Zakona o radnim odnosima; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: The employer's director lacks the authority to unilaterally adopt a termination program; such decisions require approval by the workers' assembly, and a termination based on an unauthorized program is legally invalid.

Keywords

AI generated
termination of employment termination program unauthorized decision workers assembly labor law authority appeal dismissal statutory procedure

Cited Legislation

AI generated
čl. 24. st. 1. Zakona o radnim odnosima
Kad je u postupku utvrđeno da program nije donio nadležni organ kako propisuje odredba čl. 24. st. 1. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 15/92 – dalje ZRO) odluka tuženice je nezakonita i niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tužiteljice prihvatili.
čl. 67. Zakona o radnim odnosima
čl. 68. Zakona o radnim odnosima
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1717/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić – Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz R., …, koju zastupa L. B., odvjetnica iz R., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž- 1395/93 od 19. rujna 1997., u sjednici održanoj dana 4. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev tužiteljice kojim je zatražila da se poništi odluka tuženice o prestanku radnog odnosa tužiteljice od 22. listopada 1993. i tuženici je naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.035,00 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače i odbije zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica kao nezakonitu pobija odluku tuženice od 22. 10.1993. kojom je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženice.

Niži sudovi prihvatili su zahtjev tužiteljice, jer Program prestanka potrebe za radom radnika (dalje: program) nije donijelo ovlašteno tijelo i to Skupština zadruge, već direktor tuženice koji nije bio ovlašten za donošenje programa, kao i razloga što u donošenju programa nisu sudjelovali predstavnici radnika i što prilikom utvrđivanja za kojim je radnicima trajno prestala potreba bili poštivani zakonom propisani kriteriji.

Tuženica neosnovano i u reviziji prigovara, da je za donošenje programa i planova rada u nadležnosti skupštine (čl. 49.) i da je direktor kao poslovodni organ samostalan u radu samo u provođenju programa i planova rada (čl. 67. i 68.) ali ne donošenja. Aneks ugovora o utvrđivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti u radu od 28. 5. 1992. (opći akt tuženice) izričito navodi da odluku o prestanku potrebe za radom donosi direktor, a program rješavanja viška radnika skupština. Ni iz akta o sistematizaciji na koju se poziva tuženica u reviziji, ne slijedi ovlaštenje direktora za donošenje programa, već naprotiv samo ovlaštenje za donošenje odluke o „privremenom višku“.

Kad je u postupku utvrđeno da program nije donio nadležni organ kako propisuje odredba čl. 24. st. 1. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 15/92 – dalje ZRO) odluka tuženice je nezakonita i niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tužiteljice prihvatili.

Budući je odluka tuženice nezakonita jer program nije donesen od ovlaštenog tijela, za rješenje predmeta spora nije odlučeno da li su bile ispunjene ostale pretpostavke propisane čl. 24. i 25. ZOR.

Iz iznesenih razloga slijedi, da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revidentica istakla u reviziji. Ovaj sud ne nalazi da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i reviziju tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 4. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.