I Kž-672/2006-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 672/06-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice, Ileane Vinja, Vesne Vrbetić i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. S. i dr., zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama opt. M. S. i opt. M. J., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 30. svibnja 2006. godine broj K-4/06, u sjednici održanoj dana 14. kolovoza 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josipa Čule i branitelja opt. M. S., L. Š., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. M. S. i opt. M. J. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Sisku proglasio je krivim opt. M. S. i u odsutnosti opt. M. J. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ih na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina svakog.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ, a zapravo na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH opt. M. S. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 16. kolovoza 2005. godine, pa dalje.

Na temelju čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), a zapravo na temelju čl. 90. st. 4. ZKP/93, optuženici su oslobođeni od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu su podnijeli opt. M. S. i opt. M. J..

I Kž 672/06-8

Opt. M. S. podnio je žalbu putem branitelja L. Š., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Opt. M. J. podnio je žalbu putem branitelja M. R., odvjetnika iz S., zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili preinači u skladu sa žalbenim navodima.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalbe opt. M. S. i opt. M. J. odbiju kao neosnovane.

Pošto vijeće smatra da nazočnost opt. M. S. nije svrhovita, jer se on nalazi u pritvoru, a ima branitelja (čl. 374. st. 2. ZKP), postupajući prema njegovom zahtjevu u žalbi, u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća izviješteni su državni odvjetnik, opt. M. S. i njegov branitelj. Sjednici vijeća, uz zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, bio je nazočan i branitelj opt. M. S. L. Š., odvjetnik iz Z..

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba opt. M. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Premda se u uvodnom dijelu žalbe ističe žalbena osnova bitna povreda odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju se ne navodi konkretno koja je postupovna povreda počinjena. Ipak iz sadržaja žalbe proistječe tvrdnja žalitelja, da „nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi u znatnoj su mjeri proturječni i u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presuda, o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.“. U svezi s tim žalitelj daje svoju ocjenu iskaza svjedoka ošt. B. M. o mobilizaciji, u poredbi s iskazima svjedoka M. K. i M. K., te o njegovom prepoznavanju počinitelja djela. Zatim, žalitelj daje svoju analizu i ocjenu činjeničnih utvrđenja i iz toga izvedenih zaključaka prvostupanjskog suda, o razlozima povratka opt. M. S. u Republiku Hrvatsku, iz kakvih su pušaka ustrijeljeni oštećenici, te gdje su u kritično vrijeme bili optuženici. Time žalitelj zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je u zakonito i ispravno provedenom postupku utvrdio činjenično stanje i za svoja činjenična utvrđenja dao valjano i prihvatljivo obrazloženje, u skladu s izvedenim dokazima, bez međusobnih proturječja. Pri tome se ističe, protivno žalbenom prigovoru, da je prvostupanjski sud postupio u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP. To što je prvostupanjski sud u analizi i ocjeni iskaza svjedoka ošt. B. M., u poredbi s ostalim izvedenim dokazima, izveo svoje daljnje zaključke glede odlučnih činjenica drukčije nego što optuženik u svojoj žalbi smatra da bi bilo logično, odnosno ispravno izvesti, nije pravno, nego činjenično pitanje. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

I Kž 672/06-8

Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba opt. M. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije osnovana žalba opt. M. J. zbog povrede kaznenog zakona.

Premda se u uvodnom dijelu žalbe opt. M. J. ne ističe žalbena osnova povreda kaznenog zakona, ipak iz sadržaja njegove žalbe proistječe samo tvrdnja da se u ovom slučaju, na temelju iskaza svjedoka ošt. B. M., ne može raditi o kaznenom djelu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, već eventualno o kaznenom djelu ubojstva. Time žalitelj zapravo pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da je i opt. M. J. počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, nego o pobijanju ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Nisu osnovane žalbe opt. M. S. i opt. M. J. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalbenim navodima, oba optuženika, nastoje dokazati da oni nisu počinili kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret. Pri tomu ne iznose nešto novo što nije naveo u svojoj obrani opt. M. S. i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala, a opt. M. S. i ponavljanjem svoje obrane koju je dao na glavnoj raspravi, pobijaju bez valjanih protuargumenata ispravnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, oba optuženika u svojim žalbama konstantno polemiziraju s razlozima pobijane presude, sugerirajući svaki za sebe zaključak, da nije počinitelj djela i da nije kazneno odgovoran za kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

Žalbe oba optuženika svode se u suštini na osporavanje ocjene izvedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka ošt. B. M., S. B., D. D. i B. I., u poredbi s obranom opt. M. S., te iskazima svjedoka M. K. i S. K.. Zapravo se oba optuženika pozivaju na iskaze svjedoka na kojim dokazima i prvostupanjski sud temelji svoju presudu, s tim što žalitelji izvlače iz konteksta iskaza ispitanih svjedoka ono što se uklapa u obranu opt. M. S. i žalbene tvrdnje oba optuženika.

Protivno takvim žalbenim navodima oba optuženika, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio rezultate izvedenih dokaza, posebice baš iskaz svjedoka ošt. B. M., u poredbi s iskazima svjedoka S. B., D. D. i B. I., te izveo ispravan zaključak, da su upravo opt. M. S. i opt. M. J. počnili kazneno djelo za koje su proglašeni krivim, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja i zaključke, prvostupanjski sud dao je iscrpne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. Iskaz svjedoka ošt. B. M., protivno žalbenim prigovorima oba optuženika, prvostupanjski sud je temeljito, savjesno i kritički ocijenio, a u razlozima naveo, da osobito

I Kž 672/06-8

cijeni upravo iskaz tog svjedoka, jer se njegov iskaz u bitnom podudara s iskazima svjedoka S. B., D. D. i B. I., a djelomično s iskazom svjedoka M. K. i obranom opt. M. S.. Opt. M. S. ne poriče, da je po odlasku iz G. T. otišao u mjesto K. gdje je organizirano držao straže naoružan poluautomatskim puškama „papovkama“, dok je za opt. M. J. ustvrdio, da ga je tijekom rata vidio u „nekoj zelenoj uniformi“. Za opt. M. J. svjedok M. K. iskazao je među inim, da je čuo da se on priključio paravojnim srpskim formacijama tzv. „Š.“. A svjedok S. B. iskazao je decidirano, da je potpuno siguran da je prije kritičnog događaja, kad se nalazio na godišnjem odmoru na koji je došao u G. T. iz inozemstva, vidio opt. M. S., kako se s grupom ljudi, odjevenim u SMB odore i naoružane automatskim puškama, šulja u blizini mjesta gdje je on tada bio sa stokom na paši.

Na temelju okolnosnog i konzistentnog iskaza svjedoka ošt. B. M., neprijeporno proistječe, da su opt. M. S. i opt. M. J., odjeveni u SMB odore i naoružani automatskim puškama, odmah nakon uočenja ošt. B. M. s njegovom ženom I. kako u šumi skupljaju travu, otvorili vatru na njih i rafalnom paljbom smrtno pogodili njegovu ženu I., a njega teško ozlijedili. Takav iskaz svjedoka ošt. B. M. potkrijepljen je iskazom svjedoka D. D. i B. I., koji su u kritično vrijeme izvlačili teško ranjenog ošt. B. M., jer im je on kasnije, B. I. u bolnici, a D. D. kad su bili zajedno u djelatnom sastavu MUP-a, kazao da su u njega i njegovu ženu I. pucali upravo opt. M. S. i opt. M. J.. Ističe se još, da iz iskaza svih ispitanih svjedoka nedvojbeno proistječe, da su se opt. M. S. i opt. M. J. poznavali s ošt. B. M. od osnovne škole, da su se prije rata s njim družili, bez ikakvih nesuglasica, što je potvrdio i sam opt. M. S.. Kraj takvog stanja stvari, za vjerodostojnost iskaza tih svjedoka, protivno žalbenim prigovorima opt. M. S., nisu od značaja dužnosti koje su svjedoci tada obnašali.

Iz izloženog slijedi, protivno žalbenim navodima oba optuženika, da je prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od važnosti za donošenje odluke u ovom kaznenom predmetu, a djelatnost oba optuženika osnovano i ispravno podveo pod zakonski opis kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, zbog kojeg su pobijanom presudom proglašeni krivim. Za to svoje utvrđenje, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je iscrpno, valjano i logično obrazloženje, koje u svemu kao ispravno prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. S obzirom da je prvostupanjski sud, za ispravno utvrđenje činjeničnog stanja izveo dokaze u potrebnom obimu, to se ne ukazuje potreba da se radi provjere obrane opt. M. S. ispitaju kao svjedoci Lj. P. i ponovno svjedok S. K., kako se to bez osnove predlaže u žalbi optuženika.

Stoga nisu osnovane žalbe opt. M. S. i opt. M. J. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Nisu u pravu opt. M. S. i opt. M. J. (čl. 382. ZKP) kad se žale zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne zatvora, prvostupanjski sud ispravno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti oba optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječe da kazna bude teža ili lakša, a u žalbi optuženika ne ukazuje se na nove okolnosti, koje prvostupanjski sud nije cijenio i koje bi bile od utjecaja na visinu kazne. Baš kazna zatvora u trajanju od petnaest godina svakom, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavlja sankciju adekvatnu težini počinjenog kaznenog djela. Stoga će se, protivno žalbi opt. M. S. i opt. M. J. (čl. 382. ZKP), prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske,

I Kž 672/06-8

kao drugostupanjskog suda, upravo rečenom kaznom zatvora ostvariti svrhe iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH, pogotovo kad se ima u vidu značaj svih činjenica i okolnosti koje su prethodile počinjenju djela.

Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe opt. M. S. i opt. M. J. zbog odluke o kazni.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih opt. M. S. i opt. M. J. pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. kolovoza 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.