Revr-2084/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 2084/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika bolničkog centra O., O., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-395/15-2 od 23. rujna 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-445/14-12 od 29. lipnja 2015., u sjednici održanoj 4. veljače 2020.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-395/15-2 od 23. rujna 2015. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-445/14-12 od 29. lipnja 2015. odbijanjem kao neosnovanog zahtjeva tužitelja za isplatu bruto iznosa razlike plaće preko iznosa od 11.323,72 kuna s pripadajućim kamatama te odbijanjem tužiteljeva zahtjeva preko iznosa parničnog troška od 8.737,50 kuna i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju bruto iznos razlike plaće 10.972,39 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose dospjele u razdoblju od 10. kolovoza 2009. do zaključno sa 10. travnja 2012., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće na iznos od 10.972,39 kuna, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 7.187,50 kuna, sve u roku od osam dana.

II. Revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-395/15-2 od 23. rujna 2015. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-445/14-12 od 29. lipnja 2015. te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće na iznos od 10.972,39 kuna, odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos 22.296,11 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže navedene u izreci (toč. I.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 15.925,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (toč. II.).

Presudom suda drugog stupnja žalba tuženika je odbijena kao djelomično neosnovana i prihvaćena kao djelomično osnovana, te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu točke I. izreke do iznosa od 11.323,72 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose u razdoblju od 10. kolovoza 2009. do zaključno sa 10. travnja 2012., te u dijelu točke II. izreke do iznosa parničnog troška od 8.737,50 kuna, dok je preinačena u dijelu točke I. izreke preko iznosa od 11.323,72 kuna s pripadajućim kamatama, kao i u dijelu točke II. izreke preko iznosa parničnog troška od 8.737,50 kuna na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I.). Ujedno je tužitelj odbijen s troškom sastava odgovora na žalbu (toč. II.).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže pobijanu presudu ukinuti, podredno istu preinačiti u skladu s revizijskim navodima.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično je neosnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada i dodataka na plaću za prekovremeni rad, te rad na blagdane, kao i za plaćeni slobodan dan.

S osnove neplaćene naknade za slobodni dan nakon odrađenog dežurstva, za koju tužitelj smatra da mu u utuženom razdoblju pripada naknada, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim na temelju odredbe čl. 60. st.2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 9/05 - dalje: KU 9/05).

Za razliku od prvostupanjskog suda, drugostupanjski je sud ocijenio da se plaćeni slobodan dan, na koji tužitelj ima pravo nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom prema čl. 60. st.2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 9/05, 20/06, 156/09, 52/10 i 7/11 - dalje: KU), ne može ubrajati u redovnu mjesečnu satnicu jer za taj plaćeni slobodni dan tužitelj ne radi, kako to tuženik u žalbi navodi, a koji se pri tome poziva na Zaključak broj 367. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Tužitelj osporavajući pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda, u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

„Da li se u djelatnosti zdravstva plaćeni slobodni dani proizašli iz dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom moraju platiti, evidentirati i uračunati u radnikovu satnicu?“

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, revident obrazlaže da o tim pravnim pitanjima revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a da o istima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te navodi presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1819/12 od 20. veljače 2013.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje tužitelja zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija tužitelja dopuštena.

U odnosu na postavljeno pravno pitanje valja reći da se tužiteljevo potraživanje s osnove neplaćene naknade za slobodni dan temelji na odredbi čl. 60. st. 2. KU 9/05, a kojom je propisano da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan.

Shvaćanje ovog suda je da je odredba čl. 60. st. 2. KU 9/05, a koja propisuje pravo radnika na plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, jasna i nedvosmislena i kao takva ne ostavlja nikakve sumnje u njezinoj primjeni, a time ne nalaže potrebu za tumačenjem putem povjerenstva za tumačenje (čl. 18. i 19. KU 9/05).

Pritom valja reći da Zaključak Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja broj 367, a koji se glede pitanja „Nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom ostvaruje se pravo na jedan plaćeni slobodni dan. Budući da liječnici iza odrađenog dežurstva nedjeljom u pravilu koriste ponedjeljak kao slobodni dan molim da pojasnite: Da li se stoga ponedjeljak evidentira i obračunava 8 plaćenih slobodnih sati?“ sastoji u odgovoru „ne“ bez daljnjih pojašnjenja, ne može shvatiti kao relevantno tumačenje odredbe čl. 60. st. 2. KU 9/05 iz kojeg bi proizlazio zaključak da radnik nema pravo na plaćeni slobodni dan.

U skladu s tim, odgovor na postavljeno pitanje u reviziji glasi:

U primjeni odredbe čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 9/05) u razdoblju dok je KU 9/05 bio na snazi, zdravstveni radnici su imali pravo na dodatak i preko redovnog mjesečnog fonda sati, plaćene sate na ime slobodnog dana nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom.

Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno, reviziju tužitelja je trebalo djelomično prihvatiti te djelomično preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

Sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) te čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju isplatom plaće - radi čega do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga je valjalo, u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće na iznos od 10.972,39 kuna, odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, te odlučiti kao pod točkom II. izreke. Valja dodati da je revizijski sud u identičnom slučaju donio odluku u predmetu Revr-1225/16-5 od 17. prosinca 2019.

Odluku o troškovima revizijskog postupka sud nije donosio, budući da tužitelj u reviziji nije tražio naknadu troškova revizijskog postupka.

Zagreb, 4. veljače 2020.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.