Rev-1291/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD

REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1291/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K., rod. B. iz Ž., zastupane po punomoćniku I. P., odvjetniku iz P., protiv tužene I. K. iz Z. zastupane po punomoćniku S. F., odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, i u pravnoj stvari protutužiteljice I. K., protiv protutužene N. K., radi predaje u posjed nekretnine, rješavajući reviziju tužiteljice - protutužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u' Puli od 7. studenog 1994. godine, br. Gž-664/94., kojom je potvrdna presuda Općinskog suda u Poreču od 5. studenog 1992. godine, br. P-316/91., u sjednici održanoj dana 19. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice - protutužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasnik kč. br. 1921/2 k.o. Žbandaj, te da je tužena dužna izdati tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na toj parceli.

Ujedno je usvojen protutužbeni zahtjev tužene i naloženo tužiteljici da joj preda u posjed spornu parcelu, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 48.450 HRD.

Odlučujući o žalbi tužiteljice - protutužene presudom suda drugog stupnja žalba je odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužiteljica - protutužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda te da se predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužena - protutužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju, niti se je nadležni državni odvjetnik izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje: ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revidentica posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužena - protutužiteljica stekla vlasništvo sporne nekretnine označene kao kč, br. 1921/2 zk.ul. 1279 k.o. Žbandaj, a na temelju pravomoćnog rješenja o diobi Općinskog suda u Poreču br. R-166/77. od 28. lipnja 1978. godine.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a prihvaćen protutužbeni zahtjev na predaju sporne nekretnine tuženoj.

Pravomoćno rješenje o diobi veže stranke, pa su pravno irelevantni navodi revizije da to rješenje ne odgovara sporazumu stranaka koji je prethodio donošenju rješenja o diobi.

Što se tiče stjecanja dosjelošću rok za stjecanje vlasništva dosjelošću mogao bi početi teći tužiteljici tek od diobe, tj. rješenja o diobi iz 1978. godine, jer je od tada ona mogla kao savjestan posjednik držati spornu nekretninu u uvjerenju da je ta nekretnina diobom njoj pripala, a ne tuženoj.

Kako pravilno navodi sud prvog stupnja nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, jer od 1978. godine pa do donošenja presude suda prvog stupnja 1992. godine nije protekao zakonski rok od 20 godina, koji se traži da bi savjestan posjednik stekao vlasništvo dosjelošću. Uzgred je navesti da se još i prije donošenja prvostupanjske presude tužiteljica ima smatrati nesavjesnim posjednikom, jer je nakon što joj je uručena protutužba, kojom se od nje traži predaja nekretnine, mogla znati da nekretnina nije njezina, a ovo zbog toga što je parnica i završila u korist tužene - protutužiteljice.

Neosnovano se u reviziji ističe da je tužiteljica dosjelošću protekom 10 godina stekla vlasništvo. Ovo jer za stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću protekom 10 godina traži se ne samo savjestan posjed već i zakoniti posjed (č1. 28. st. 2. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91. - dalje: ZOVO).

Posjed tužiteljice bi bio zakonit da se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje vlasništva, a ovdje takove pravne osnove nema već postoji pravomoćno rješenje o diobi po kojem je sporna nekretnina pripala tuženoj (čl. 72. tada važećeg ZOVO-a). Iz iznijetog proizlazi da nisu ostvareni revizijski razlozi, a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. listopada 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.