I Kž-936/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 936/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, Dražena Tripala, dr. sc. Zdenka Konjića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. T., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 05. listopada 2009., broj K-78/09, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 2010., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. D. T., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. D. T. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 71/06, dalje: ZIDKZ-a), zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju tih propisa, primjenom čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c. KZ-a, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. veljače 2009., pa dalje.

II. U ostalom dijelu žalba opt. D. T. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. D. T. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 41. ZIDKZ-a te ga je na temelju tih propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 16. veljače 2009., pa dalje.

Na temelju čl. 76. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali najduže do prestanaka izvršenja kazne zatvora.

I Kž 936/09-4

Na temelju čl. 82. KZ-a od optuženika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 100,00 kuna.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a od opt. D. T. je oduzeta opojna droga marihuana težine 16,77 g., 2 tablete Subotexa i tri tablete Heptanona te je odlučeno da će se po pravomoćnosti presude ova droga uništiti.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje ZKP), optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 kn., i paušala u iznosu od 1.000,00 kn. Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. T. osobno (podnesci od 27. listopada 2009. i od 12. siječnja 2010.) i putem branitelja F. G., odvjetnika iz S., s tim da će se svi optuženikovi podnesci u daljnjem tijeku postupka tretirati kao jedna žalba.

Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškova kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis predmeta je sukladno odredbi čl. 373. st. 1 ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pisanom mišljenju od 08. prosinca 2009., broj KŽ-DO-1895/09 predložilo da se žalba odbije kao neosnovana. Kod istog mišljenja ostao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Drago Marincel koji je nazočio sjednici vijeća.

Žalba je djelomično osnovana.

Nastojeći dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja optuženik najvećim dijelom ponavlja obranu tvrdeći da je sva droga koja je kod njega pronađena bila namijenjena za osobnu konzumaciju. Napominje da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. J. Š. proizlazi da je on ovisnik o heroinu i da je uživao marihuanu i Subotex te da postoji mogućnost da je psihički ovisnik i o heroinu i o marihuani. Nadalje, žalitelj ističe da je vještakinja potvrdila njegovu obranu da tablete Subotexa i Heptanona koje su kod njega pronađene dostaju za dvodnevnu terapiju i da je moguće da optuženik kao ovisnik o marihuani dnevno uzima i po sedam jointa. Napominje i da je zapravo I. P. njemu prodavao drogu, jer to proizlazi iz iskaza I. P. koji je došao k njemu, a to želi osporiti, i koji je priznao da je drogu koja je kod njega pronađena prethodno kupio u B.. Optuženik na koncu smatra da sud prvog stupnja nije postupio po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske na način da je trebao činjenične dvojbe razriješiti na način koji je povoljniji za optuženika i uzeti da je pronađena droga bila namijenjena isključivo za njegove potrebe.

Međutim, protivno navedenim tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je postupio upravo u skladu s uputama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, iz ukidne rješidbe od 11. kolovoza 2009., broj I Kž-468/09-6. Naime, kako je na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja sud prvog stupnja utvrdio da je optuženik ovisnik o heroinu te da ima obilježja zlouporabe kanabinoida (marihuane), ispravno je utvrdio da je dio

I Kž 936/09-4

droge koja je kod njega pronađena držao dijelom za svoje potrebe, a dijelom za prodaju. Takvo utvrđenje suda prvog stupnja je donijeto dosljednim tumačenjem odredbe čl. 3. st. 2. ZKP-a, jer je sud in favorem optuženika prihvatio mogućnost da je drogu koja je kod njega pronađena u stanu držao i za svoje potrebe, a ne samo za prodaju. Tvrdnja optuženika da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nižem sudu sugerirao da sukladno načelu „in dubio pro reo“ treba uzeti da je sva pronađena droga bila za osobnu uporabu nije osnovana. Naime, takav zaključak nema uporišta u dokaznom materijalu, već naprotiv, provedeni dokazi sa potpunom izvjesnošću ukazuju da je optuženik drogu držao i za svoje potrebe, ali i radi prodaje zainteresiranim osobama.

Tako sud prvog stupnja ispravno prihvaća iskaze policajaca I. Z., M. F.-G. i S. V., koji su osobno vidjeli u niz navrata kako optuženik ispred svoje kuće stupa u kratke kontakte s različitim osobama i vrši brze razmjene iz ruke u ruku.

Iako policajci nisu vidjeli točno o čemu se radi, da je u pitanju droga, sud prvog stupnja je ispravno zaključio, povezujući ove okolnosti sa činjenicom da je jedne takve zgode nakon primopredaje sa optuženikom neposredno nakon toga uhićen I. P. pri čemu je imao kod sebe pizz marihuane i tri tablete Subotexa.

Prema tome, kada tijekom opservacije optuženikove kuće u kojoj je sudjelovao policajac I. Z., optuženik kontaktira kratko sa I. P., na način da nešto brzo razmjenjuju iz ruke u ruku, a nakon toga pri uhićenju P. ovaj u cilju prikrivanja tragova kaznenog djela odbacuje od sebe drogu marihuanu i Subotex, tada je više nego očito da je optuženik bio taj koji je tu drogu prodao P..

Sud prvog stupnja potpuno opravdano nije prihvatio obranu optuženika i iskaz svjedoka I. P. da nisu kontaktirali na opisan način iz razloga jer oni iskazuju na potpuno različit način. Optuženik, naime, tvrdi da je P. bio kod njega u stanu tražeći A. V., dok P. tvrdi da uopće nije bio kritičnog dana s optuženikom.

Prema tome, kada je sud na temelju navedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je optuženik prodavao drogu, tada je potpuno logičan i daljnji zaključak koji slijedi iz navedenog da je i dio droge koju je optuženik držao u stanu, bio za daljnju prodaju. Kako je kod I. P. kritične zgode bila pronađena marihuana i tri tablete Subotexa, ispravno je sud prvog stupnja od pronađene droge u optuženikovu stanu utvrdio da je za daljnju prodaju bila namijenjena upravo ta vrsta droge, a ne i tablete Heptanona. Naime, za potonju drogu, koja se prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka koristi jednako kao i Subotex kao supstitucijska terapija kod odvikavanja o heroinu, ali se one međusobno isključuju, sud je pravilno utvrdio da je bila za osobnu uporabu, dok je logično Subotex bio namijenjen za prodaju.

Budući je sud prvog stupnja odlučne činjenice utvrdio nedvojbeno na temelju naprijed navedenih dokaza, nije bilo potrebe da se provodi vještačenje otisaka papilarnih linija na tabletama i marihuani, koja je pronađena kod I. P., po Centru za kriminalistička vještačenja „I. V.“ iz Z., kako to neosnovano predlaže optuženik.

I Kž 936/09-4

Iz naprijed navedenih razloga, budući je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice ispravno utvrdio žalba optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Međutim, djelomično je osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni jer je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine prestroga. Naime, sve one olakotne okolnosti koje je ispravno utvrdio sud prvog stupnja, a to su korektno držanje pred sudom, obiteljske prilike, sudjelovanje u Domovinskom ratu, smanjena ubrojivost i činjenica da je u pitanju „lakši“ tip droga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, cijenio je kao naročito izražene olakotne okolnosti iz čl. 57. st. 2. KZ-a. Sve te okolnosti opravdavaju izricanje kazne ispod zakonskog minimuma, jer će i tako ublažena kazna, po očekivanju ovog suda, ispuniti svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ-a.

Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe, optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, smatrajući da se radi o kazni zatvora koja je primjerena s obzirom na navedene olakotne okolnosti, ali i s obzirom na to da se radi o pogibeljnom kaznenom djelu. Optuženiku kazna zatvora nije maksimalno ublažena do donje granice iz čl. 57. st. 4. toč. c. KZ-a od dvije godine, s obzirom na njegovu dosadašnju osuđivanost.

Neosnovano se optuženik žali i zbog izrečene sigurnosne mjere iz čl. 76. KZ-a jer je sud prvog stupnja ispravno na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještakinji dr. J. Š. utvrdio da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o heroinu i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovo počinit neko kazneno djelo. To što optuženik smatra da je ova mjera potpuno bespredmetna, kraj navedenog stručnog i uvjerljivog nalaza psihijatrijske vještakinje, je očito njegova subjektivna procjena koja nema uporišta u provedenim dokazima.

Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, iako je optuženik formalno nezaposlen, tijekom cijelog ovog kaznenog postupka je tvrdio da može dobro zaraditi radeći s braćom na crno građevinske poslove, iz čega slijedi da je u mogućnosti platiti trošak ovog kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 kn i paušal u iznosu od 1.000,00 kuna. Uostalom, ukoliko se nakon ove odluke utvrdi da optuženik nije u stanju platiti troškove kaznenog postupka, uvijek postoji mogućnost da predsjednik vijeća prvostupanjskog suda, posebnim rješenjem, na temelju čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženika oslobodi od ove obveze.

Odluka o oduzimanju droge donijeta je ispravno na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a jer se radi o imperativnoj odredbi koja nalaže sudu da od počinitelja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga oduzme drogu koja je kod njih pronađena.

Iako se optuženik ne žali zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi iz čl. 82. KZ-a, s obzirom da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 382. ZKP-a i u tom dijelu ispitao je prvostupanjsku presudu te je ustanovio da je sud prvog stupnja osnovano od optuženik a oduzeo iznos od 100,00 kuna koji je dobio prodajom droge I. P.. Stoga je i u tom dijelu optuženikova žalba neosnovana.

I Kž 936/09-4

Iz svih navedenih razloga, kako je žalba optuženika djelomično osnovana, a prilikom ispitivanja pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju čl. 379. st. 1. ZKP-a je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje su taksativno navedene u toč. 1. citiranog propisa, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe iz toč. 2., presuđeno je na temelju čl. 390. st. 1. ZKP-a i čl. 387. ZKP-a kao u izreci.

U Zagrebu, 20. siječnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.