Legislator Case Law & Legislation
I Kž-161/2005-5 AI generated

I Kž-161/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-161/2005-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. A., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu: KZ) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 25. siječnja 2005. godine br. K-77/04, u sjednici održanoj dana 28. lipnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-161/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.500,00 kn, sukladno čl. 122. st. 1. ZKP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 161/05-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. A., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu: KZ) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 25. siječnja 2005. godine br. K-77/04, u sjednici održanoj dana 28. lipnja 2007. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Uslijed gornje odluke, žalba opt. J. A. postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. J. A. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, pa je na osnovi istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – opojne droge, sukladno čl. 80. i čl. 173. st. 7. KZ.

Optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.500,00 kn, sukladno čl. 122. st. 1. ZKP.

Protiv ove presude žali se optuženik i državni odvjetnik.

Državni odvjetnik podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 161/05-5

Opt. J. A. se žali po svojoj braniteljici M. S., odvjetnici iz Z., zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne uvjetna osuda, a podredno da se ta presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je stavljen prijedlog da se braniteljica optuženika obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Optuženik podnosi i osobnu žalbu, također zbog odluke o kazni, s prijedlogom da mu se "izrekne uvjetna opomena".

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a isti je vraćen s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovna odbije, dok da se žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić koja je ponovila navode pismenog prijedloga, dok optuženik i njegova braniteljica nisu pristupili, iako su uredno obaviješteni, posljedicom čega je sjednica održana u njihovoj nenazočnosti, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, uslijed čega je žalba optuženika zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, postala bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik da se prema do sada prikupljenim dokazima u spisu ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja o tome da se ovdje radi o blažem obliku izvršenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ.

Naime, državni odvjetnik u žalbi i dalje smatra da je optuženik posjedovao opojnu drogu u namjeri daljnje prodaje, kako je i terećen u optužnici. Ističe se da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio obranu optuženika, zanemarujući pritom da je on u svom vozilu držao ukupno 12 paketića s heroinom u manjim količinama uobičajenim za prodaju, dok je kod kuće posjedovao laktozu – tvar podobnu za miješanje s heroinom kako bi se povećao volumen doze za prodaju i time ostvarila veća zarada. Sve to, kao i činjenica da optuženik nije imao dovoljno sredstava za zadovoljenje vlastitih narkomanskih potreba, kako ih je sam opisao u svojoj obrani, uz činjenicu da je kod njega i pronađen iznos od 3.050,00 kn, ukazuje da se ovdje radi o težem obliku kaznenog djela opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ.

Po ocjeni ovog Vrhovnog suda, argumentacija žalbe državnog odvjetnika je osnovana.

Prije svega, optuženik priznaje da je nabavljenu količinu opojne droge heroina sam prepakirao i podijelio u manje doze tzv. šuteve, iako tvrdi da je to učinio za vlastite potrebe. Međutim, pretragom njegovog stana pronađeno je gotovo 100 gr laktoze koja je, i prema obrani optuženika, služila za miješanje s heroinom, a poznato je da se takovim miješanjem uvećava količina droge radi postizanja bolje zarade na narko-tržištu. Kada se pri tome cijeni da je optuženik u svom vozilu posjedovao ukupno 12 takvih paketića s približno jednakom

I Kž 161/05-5

težinom u rasponu od 0,10 do 0,18 gr, tada je logičan zaključak da su ti paketići, barem dijelom, služili daljnjoj distribuciji.

Pri tome, točno je da je optuženik dugogodišnji ovisnik o heroinu, međutim, prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, on je u vrijeme događaja bio na metadonskoj terapiji od 13 tableta heptanona dnevno što je objektivno umanjilo, ako ne i zadovoljilo njegove dnevne potrebe za drogom.

Osim toga, treba cijeniti da je optuženik, prema izvješću poduzeća D. u vrijeme događaja imao mjesečna primanja od svega oko 3.000,00 kn (plaća i naknada za putne troškove), a otplaćivao je kredit za auto u protuvrijednosti od 220 € mjesečno, pa s pravom ukazuje državni odvjetnik da optuženik od tih sredstava nije mogao dnevno nabavljati količinu od 2 – 3 gr heroina, kako on to tvrdi, osim ako nije imao dodatnu zaradu i to od preprodaje opojne droge.

Slijedom izloženog, dakle, preuranjeni su, a time i pogrešni zaključci suda prvog stupnja o tome da nije dokazana namjera optuženika za daljnju preprodaju opojne droge, posljedicom čega je žalbu državnog odvjetnika kao osnovanu trebalo uvažiti i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Prilikom ponovnog suđenja, sud prvog stupnja će, ponovnim izvođenjem dokaza, detaljno analizirati značaj naprijed istaknutih okolnosti, pa će na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu.

Uslijed naprijed navedenog žalba optuženika zbog odluke o kazni i troškovi kaznenog postupka postala je bespredmetna.

U Zagrebu, 28. lipnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.