Rev-2560/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2560/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., protiv tuženika Grada Komiže koga zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u S., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžo-509/13 od 13. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Splitu broj P-884/08 od 19. lipnja 2013., u sjednici održanoj 8. svibnja 2018.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.000.000,00 kn, kao stečenog bez osnove s pripadajućom zateznom kamatom. Ujedno je naloženo tuženici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 12.500,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišć. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

- da je Ministarstvo povratka i useljeništva putem Ministarstva rada i socijalne skrbi dana 28. prosinca 2003. doznačilo tuženiku 1.000.000,00 kn, u svrhu osnivanja doma umirovljenika u K.;

- da je s vremenom od navedenog projekta tuženik odustao, a doznačena sredstva nenamjenski utrošio;

- da ni po pozivu nije vratio tužiteljici doznačena sredstva, koja je nakon odustanka od projekta stekao bez osnove.

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim pošavši u bitnom od utvrđenja da su sredstva, iako s vremenskim odmakom, namjenski utrošena, čime da na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Tužiteljica reviziju podnosi samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je pobijana presuda ispitana samo u granicama tog revizijskog razloga određeno navedenog u reviziji.

Revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) pa pretežni revizijski navodi kojima se sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Suprotno paušalnoj tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi, pošavši od utvrđenja da su doznačena sredstva utrošena namjenski te da na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove, primijenili materijalno pravo iz čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

Nije stoga osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 8. svibnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.