Rev-3056/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Jakoba Miletića i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.V. iz V., . ., koga zastupa N.L., odvjetnik iz V., protiv tuženika A.J. iz S., koga zastupa F.N., odvjetnik iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 13. travnja 1994. godine, br. Gž-384/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 1993. godine, br. P-1168/93-39 (toč. 2. izreke), na sjednici održanoj dana 10. rujna 1997. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-3056/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3056/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Jakoba Miletića i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.V. iz V., . ., koga zastupa N.L., odvjetnik iz V., protiv tuženika A.J. iz S., koga zastupa F.N., odvjetnik iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 13. travnja 1994. godine, br. Gž-384/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 1993. godine, br. P-1168/93-39 (toč. 2. izreke), na sjednici održanoj dana 10. rujna 1997. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 13. travnja 1994. godine, br. Gž-384/94-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 1993. godine, br. P- 1168/93-39, u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, da mu je tuženik dužan platiti svotu od 5.625,00 kn (5.625.000 HRD) sa zateznim kamatama od 1. listopada 1990. do 13. prosinca 1993. godine.
Protiv te drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj smatrajući da su nižestupanjski sudovi pogrješno primjenili materijalno pravo, jer prema njihovom motrištu ne dozvoljavaju da tuženik koristi njegovu kuću bez ikakove naknade. Navodi da je notorno da se pored režije plaća i najamnina. Unatoč toga što je tuženik koristio kuću na temelju njegove dozvole odnosno unatoč toga što mu je on predao u kuću uredno u posjed i korištenje to ne znači da ju tuženik može koristiti besplatno. Predlaže da ovaj sud preinači presude nižestupanjskih sudova na način da usvoji tužbeni zahtjev.
Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku po nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da te bitne povrede nisu bile razlog za izjavljivanje revizije, te ne samo da u reviziji nisu navedene kao razlog za izjavljivanje revizije, nego ne proizlaze niti iz sadržaja revizije.
Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijanog prava također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo. U smislu čl. 567. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZOO) zakupnina je svota, koju zakupnik plaća zakupodavatelju za upotrebu stvari, koju mu je zakupodavatelj predao na temelju ugovora. Zakupnina je jedan od bitnih sastojaka ugovora o zakupu.
U provedenom postupku je međutim utvrđeno da između stranaka nije bila ugovorena zakupnina, odnosno obveza tuženika da za korištenje kuće plaća određenu svotu novca, već su se parnične stranke dogovorile da tuženik koristi kuću i plaća samo "režiju", tj. troškove izravno vezane za kuću odnosno za stanovanje u kući. Zakupnina je određena svota novca, a niti sam tužitelj, kada tvrdi da je zakupnina ugovorena nenavodi novčanu svotu na koju bi ta zakupnina glasila.
Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje revident upućuje u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 10. rujna 1997.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.