II Kž-518/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 518/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. D. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog A. A., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gospiću od 19. kolovoza 2008. broj Kv-76/08 (K-7/08) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. rujna 2008.,

r i j e š i o j e:

Žalba optuženog A. A. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Gospiću, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog G. D. i drugih, zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – dalje u tekstu: KZ), produljen je pritvor protiv optuženog A. A. iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik putem braniteljice M. B., odvjetnice iz S. Žalbom se predlaže ukinuti pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženog A. A. na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a.

Prema navodima optužnice te podacima u spisu, optuženi A. A. osnovano je sumnjiv da je s ostalim suoptuženicima počinio dva kaznena djela iz članka 173. stavak 2. KZ-a, čime je ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik državljanin države Bosne i

II Kž 518/08-3

Hercegovine, bez stalnog zaposlenja, imovine, prijavljenog prebivališta, odnosno boravišta na području Republike Hrvatske. Ni na koji način, bilo poslovno, bilo obiteljski, nije čvrsto vezan za područje Republike Hrvatske, a prilikom ispitivanja kod istražnog suda sam je naveo da živi i radi u Bosni, a u Hrvatsku dolazi samo povremeno. Osim toga, sud ne raspolaže vjerodostojnom adresom na području Republike Hrvatske s koje bi se u daljnjem tijeku postupka s izvjesnom sigurnošću mogla osigurati njegova nazočnost na glavnoj raspravi. Imajući na umu ove okolnosti, zajedno s težinom kaznenih djela za koje se optuženik tereti u predmetnom postupku, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da sve spomenute okolnosti i upućuju na opasnost od bijega kod optuženika, zbog čega je primjena mjere pritvora protiv njega na temelju članka 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a i nadalje nužna.

Stoga u žalbi istaknutom činjenicom da okolnost, da je optuženik strani državljanin, ne znači ujedno i da će se kriti, odnosno biti nedostupan sudu, nije dovedena u pitanje osnovanost pobijane odluke.

Nadalje, s obzirom na navode žalbe o proturječju u razlozima za pritvor, odnosno njihovoj nedostatnosti u odnosu na stanje spisa, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje s osnova žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u granicama kako to propisuje članak 398. stavak 4. ZKP-a. Utvrđeno je da je pobijano rješenje donio stvarno nadležni sud u propisno sastavljanom vijeću te da na štetu optuženika nije povrijeđen Kazneni zakon, a niti postoji povreda iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP-a na koju se upire žalbom, s obzirom na to da je, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja dovoljno i ispravno, bez ikakvih proturječja, obrazložio osnovanost daljnje primjene mjere pritvora protiv optuženog A. A.

Niti načelo razmjernosti na koje se također poziva u žalbi, dosadašnjim boravkom u pritvoru optuženog A. A. u trajanju četiri mjeseca i dvadeset dana nije ugroženo. Naime, pri ocjeni ovog načela, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kao i kazne koja se može očekivati, ako bude proglašen krivim. Ni daljnji žalbeni navodi optuženika koji upiru na nepostojanje dokaza iz kojih bi proizlazila osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, nisu osnovani. Naime, prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o pritvoru, sud drugog stupnja nema ovlaštenja za preispitivanje činjeničnog stanja u predmetnom postupku te kaznene odgovornosti optuženika, već je, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz sada već pravomoćne optužnice.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 5. rujna 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.