Rev-13/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 13/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz U., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., protiv tuženice Z. L. iz U., koju zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i diobe, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1707/12-2 od 6. svibnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj P-458/09-68 od 7. studenoga 2011., u sjednici održanoj 6. svibnja 2014.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je u toč. I. izreke utvrđeno da je stan kao posebni dio zagrade sagrađen na kčbr. 9/1 zgr. i kčbr. 9/2 zgr. sve k.o. S. predstavlja izvanbračnu stečevinu nastalu za trajanje izvanbračne zajednice stranaka te su njihovi udjeli u stjecanju te imovine jednaki, u st. II. izreke utvrđeno je da novčani iznos koji je tuženica dobila prodajom tog stana 650.000,00 eura, plativo u kunama predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima U toč. III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljicu 325.000,00 eura u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate na temelju njegovog udjela u zajednički stečenoj imovini u izvanbračnoj zajednici sa zateznom kamatom od utuženja do isplate, te je naloženo tuženoj tužiteljici isplatiti parnične troškove u iznosu 233.503,20 kn. Ujedno u toč. VI. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu parničnih troškova tuženici kao i troškova sastava revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituju pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, nižestupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama ti razlozi su jasni i usuglašeni sa prikupljenom procesnom građom, a pritom je drugostupanjski sud odgovorio na sve relevantne žalbene navode (čl. 375. st. 1. ZPP), pa stoga presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 68. st. 2. ZPP. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 68. ZPP jer nije donio rješenje o delegaciji već je nastavio postupak, pa je stoga pogrešan navod revidenta da je drugostupanjski sud u svojoj presudi naveo da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. jer je to suprotno sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude. S tim u vezi pravilan je stav drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije rješenjem odbio prijedlog za delegaciju u smislu čl. 68. st. 2. ZPP. Međutim radi se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 68. st. 2. ZPP koja nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Stoga takvi navodi revizije nisu osnovani.

Nadalje nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer tuženici nije omogućeno raspravljanje pred sudom. Time što je sud saslušao tužitelja na ročištu s kojeg je tuženica izostala iako je prethodno bila upozorena da će se provesti postupak saslušanjem stranaka kao i na posljedice propuštanja ročišta tuženici nije onemogućeno raspravljanje pred suda. Neosnovano nadalje, tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa ispitivanjem svjedoka Z. R. jer takva bitna povreda parničnog postupku nije učinjena.

U reviziji tuženica zapravo iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima i izvodi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a iz tih razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može podnijeti jer revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Pri tome valja ukazati da se revizija ne može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom.

Nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku na utvrđenju da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici koja je trajala duži niz godina slijedom čega dolazi do primjene odredbe čl. 299. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 78/93 i 29/94 – dalje: ZBPO) kojom je propisano da se imovina stečena radom žene i muškarca u izvanbračnoj zajednici koja je trajala duže vrijeme smatra zajedničkom imovinom, pa nakon što su utvrdili udio i doprinos stranaka u stjecanju navedene imovine koji je utvrđen u jednakim omjerima s obzirom da su i tužitelj i tuženica tijekom vanbračne zajednice privređivali, a uzdržavanje koje je tuženica dobivala u pretežnom dijelu bilo je namijenjeno za uzdržavanje njezine djece a da je tužitelj ulagao svoj rad i sredstva dobivenog kreditom, pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da je doprinos u stjecanju predmetne imovine jednak a sve na temelju čl. 287. u svezi čl. 299. st. 2. ZPBO. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno prihvatili tužbeni zahtjev, pa ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Prema odredbama čl. 299. ZBPO imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom, a kod diobe ove imovine odgovarajuće se primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova.

Odredbe čl. 287. ZBPO uređivale su način utvrđivanja suvlasničkih dijelova bračnih drugova kod diobe zajedničke imovine. Prema tim odredbama kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

I prema ocjeni ovog suda, a imajući na umu sadržaj odredbi čl. 287. i 299. ZBPO, te polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, pravilno su i nižestupanjski sudovi ocijenili da u konkretnom slučaju sporna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka i da je doprinos izvanbračnih drugova u stjecaju te zajedničke imovine jednak, jer su stranke živjele u vanbračnoj zajednici duži niz godina, a doprinos stranaka u stjecaju te imovine je jednak a što proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova.

S tim u vezi su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev kako na utvrđenje da sporna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka, tako i na isplatu novčanog iznosa.

Prema tome, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 6. svibnja 2014.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.