Uzp-312/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 312/07-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja M. K. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. listopada 2007., dana 10. ožujka 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Upravni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Us-7667/2007 u roku od tri (3) mjeseca računajući od dana primitka ovog rješenja.

II. Predlagatelju M. K. određuje se primjerena naknada u iznosu od 7.500,00 (sedamtisućapetsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 16. listopada 2007. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kojem navodi da Upravni sud Republike Hrvatske do trenutka podnošenja zahtjeva nije odlučio o tužbi predlagatelja podnesenoj 16. srpnja 2007. protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, klasa: 140- 02-07-01, ur.broj: 341-99-05/3-07/6851 od 29. svibnja 2007., te da mu je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku pred Upravnim sudom kao i u upravnom postupku koji je prethodio tom sudskom postupku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-9490/2002 i Us-7667/2007, očitovanja Upravnog suda od 5. prosinca 2007. i 25. veljače 2008. te naknadno pribavljenih isprava utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva:

- da je predlagatelj 14. rujna 1998. podnio zahtjev za nastavak uspostave isplate mirovine, a da je 23. travnja 1999. podnio zahtjev za isplatu mirovine samo za razdoblje od 4. kolovoza 1995. do 1. listopada 1998.,

- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba Karlovac 21. lipnja 2002. donijela rješenje broj 8295 kojim je utvrđeno da je predlagatelju obustavljena isplata mirovine s danom 30. rujna 1991., da je isplata mirovne uspostavljena s danom 1. listopada 1998. te je odbijen zahtjev za isplatu mirovine za razbolje od 4. kolovoza 1995. do 30. rujna 1998.,

- da je predlagatelj 19. kolovoza 2002. podnio žalbu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Karlovcu, broj 8295 od 21. lipnja 2002.,

- da je navedena žalba odbijena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: 140-02/02-01, ur.broj: 341-99-03/1-02/015000 od 1. listopada 2002.,

- da je predlagatelj 4. studenog 2002. podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv navedenog drugostupanjskog rješenja od 1. listopada 2002.,

- da je rješenjem Upravnog suda broj Us-9490/2002-2 od 6. studenog 2002. tuženo tijelo pozvano da dostavi odgovor na tužbu sa spisom predmeta,

- da je odgovor na tužbu sa spisom predmeta dostavljen sudu 17. prosinca 2002.,

- da su 10. studenog 2003., 1. rujna 2005., 17. listopada 2005. i 12. svibnja 2006. zaprimljene požurnice tužitelja,

- da je presudom Upravnog suda broj Us-9490/2002-8 od 7. rujna 2006. tužba uvažena i poništeno drugostupanjsko rješenje od 1. listopada 2002.,

- da je navedena presuda Upravnog suda od 7. rujna 2006. dostavljena predlagatelju 10. studenog 2006., a tuženom tijelu 8. studenog 2006.,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Karlovcu, klasa: 140-02/06-01, ur.broj: 341-07-05/3-00-012068 od 12. travnja 2007. utvrđeno da je s 30. rujna 1991. predlagatelju prestalo pravo na isplatu mirovine i da mu se uspostavlja isplata mirovine s danom 23. travnja 1998. a zahtjev za priznanje prava na isplatu mirovine za razdoblje od 5. kolovoza 1995. do 22. travnja 1998. je odbijen,

- da je protiv navedenog rješenja od 12. travnja 2007. predlagatelj 14. svibnja 2007. podnio žalbu koja je odbijena rješenjem klasa: 140-02-07-01, ur.broj: 341-99-05/3-07/6851 od 29. svibnja 2007.,

- da je protiv navedenog drugostupanjskog rješenja od 29. svibnja 2007. predlagatelj 16. srpnja 2007. podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske,

- da je rješenjem suda broj Us-7667/2007-2 od 19. srpnja 2007. tuženo tijelo pozvano da dostavi odgovor na tužbu sa spisom predmeta,

- da je odgovor na tužbu sa spisom predmeta zaprimljen 4. prosinca 2007.,

- da o tužbi podnesenoj 16. srpnja 2007. još nije odlučeno.

Pravno relevantno razdoblje odlučno pri ocjeni pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovom slučaju je razdoblje od dana nastanka spora u upravnom postupku u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02, dalje: Konvencija) pa do dana donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, koju prihvaća i ovaj sud, spor u upravnom postupku nastaje kada je stranka prvi puta podnijela redovni pravni lijek u upravnom postupku (žalbu protiv prvostupanjskog rješenja odnosno tužbu u upravnom sporu ako žalba nije dopuštena).

Nadalje, u slučaju ponavljanja upravnog postupka zbog toga što je Upravni sud poništio pobijani upravni akt i predmet vratio upravnom tijelu na ponovni postupak, pri odlučivanju o povredi prava na suđenje u razumnom roku mora se uzeti u obzir ukupno trajanje upravnih i upravnosudskih postupaka.

Prema tome, pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju počinje teći od 19. kolovoza 2002. kada je predlagatelj podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 21. lipnja 2002. i traje do 10. ožujka 2008. kao dana donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pa se radi o razdoblju od 5 (pet) godina, 6 (šest) mjeseci i 19 (devetnaest) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je zbog duljine trajanja spornog dijela upravnog postupka i duljine trajanja postupka pred Upravnim sudom došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01).

Predlagatelj je, prema ocjeni ovog suda, doprinio duljini trajanja postupka, jer (kako to proizlazi iz predmetnog zahtjeva i preslika spisa Upravnog suda) nije koristio sredstva protiv šutnje administracije kako bi ubrzao upravni postupak dok je on još bio u tijeku.

Prema ocjeni ovog suda ne radi se o složenijem predmetu, koja okolnost bi eventualno mogla opravdati duljinu trajanja predmetnog postupka.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske odredio je imajući u vidu sve navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog valjalo je, temeljem odredbe iz članka 28. ZS-a, prihvatiti zahtjev predlagatelja, dosuditi mu primjerenu naknadu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. ožujka 2008.

SUDAC:

Željko Glušić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.