Rev-1159/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1159/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Dorda Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenković, Borisa Guttmann i Stanislava Plazonić, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., koga zastupa B. D., odvjetnik u B., protiv tuženice Veterinarske stanice K. iz V. L., radi poništenja odluke i isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 20. siječnja 1992. br. Gž-844/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli od 29. svibnja 1991. br. P-91/91, u sjednici održanoj dana 17. rujna 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud prvog stupnja je poništio odluku Zbora radnika tuženika te naložio tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos i isplati mu osobni dohodak.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog.prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Kao šio je prije spomenuto, sudovi nižega stupnja su ocijenili tužiteljev zahtjev za poništenje odluke tuženika kojom je prestao njihov radni odnos. Razlog zbog kojeg je tuženik donio to rješenje je onaj predviđen čl. 75. st. 2. toč.3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, time da je taj odnos prestao 7. srpnja 1990.godine.

Po spomenutoj zakonskoj odredbi radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnosti ako je neopravdano izostao s posla 5 radnih dana uzastopce.

Kako je tužitelj doprinio izvještaj o trajanju privremene nesposobnosti za rad koji je izdala Zdravstvena stanica u V. L. kao dokaz da je bio na bolovanju od 22. lipnja do 21. srpnja 1990.godine sud prvog stupnja je pregledao i tužiteljev zdravstveni karton,te je na temelju tako utvrđenih činjenica zaključio da je tužitelj na taj način opravdao svoj izostanak s posla pa da stoga nisu ostvarene pretpostavke predviđene u prije navedenom zakonskom propisu za prestanak radnog odnosa.

Tuženik je prvi puta u žalbi izrazio sumnju u istinitost izvještaja o trajanju privremene nesposobnosti za rad tužitelja navodeći da je sud bio dužan istinitost činjenice koje su u toj ispravi utvrđene provjeriti zdravstvenim kartonom. Međutim, kao što je prije spomenuto, sud je tu provjeru učinio ali nije našao da činjenice navedene u spomenutom izvještaju nisu u skladu s podacima u zdravstvenom kartonu.

Stoga tuženik neosnovano ističe u reviziji da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka time što u postupku nije raspravljeno o istinitosti spomenute isprave.

Po odredbi čl. 230. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" pr. 53 od 8. listopada 1991. godine preuzet kao zakon Republike Hrvatske, dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Tuženik, međutim, nije u postupku dokazao da spomenuta isprava nije istinita, pa stoga navedeni njegov prigovor u reviziji nije osnovan.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.