Legislator Case Law & Legislation
II Kž-82/2010-3 AI generated

II Kž-82/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Kž-82/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Marina Mrčele i Senke Klarić Baranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. S. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2010. broj Kv-Us-20/10 (K-US-66/09), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. veljače 2010.,

Legislator headnote

AI generated

II Kž-82/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Optuženiku se pravomoćnom optužnicom stavlja na teret da je počinio dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 91. točka 4. KZ, te teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 271. stavak 2. u svezi s člankom 263. stavak 1. KZ i kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 4. KZ, a relevantan stupanj osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koje mu se stavljaju na teret proizlazi iz pravomoćne optužnice, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 82/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Marina Mrčele i Senke Klarić Baranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. S. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2010. broj Kv-Us-20/10 (K-US-66/09), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba opt. S. Đ. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, temeljem odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. S. Đ. iz osnova propisanih člankom 102. stavak 1. točke 1., 2., 3. i 4. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženika R. M., L. M., A. M., Ž. M., B. G. i S. Đ., zbog kaznenih djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 91. točka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ), kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, teškog djela protiv opće sigurnosti iz članka 271. stavak 2. u svezi s člankom 263. stavak 1. KZ-a te kaznenog djela protiv javnog reda, udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 4. KZ.

Protiv navedenog rješenja žali se opt. S. Đ. po branitelju Ž. Ž., odvjetniku iz Z., te predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv opt. S. Đ. pritvor ukine ili podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako protiv opt. S. Đ. i nadalje postoje

II Kž 82/10-3

razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova propisanih člankom 102. stavak 1. točke 1., 2., 3. i 4. ZKP.

Optuženiku se pravomoćnom optužnicom stavlja na teret da je počinio dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 91. točka 4. KZ, te teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 271. stavak 2. u svezi s člankom 263. stavak 1. KZ i kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 4. KZ, a relevantan stupanj osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koje mu se stavljaju na teret proizlazi iz pravomoćne optužnice, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP.

Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je opt S. Đ. državljanin Crne Gore, da ima prijavljeno prebivalište u Beogradu (Republika Srbija), a na području Crne Gore ima stan, da je bez stalnog zaposlenja, imovine, prijavljenog prebivališta, odnosno boravišta na području Republike Hrvatske, tako da ni na koji način nije vezan za područje Republike Hrvatske. Imajući na umu ove okolnosti, zajedno s brojem i težinom kaznenih djela za koja se optuženik tereti u predmetnom postupku, ocjena je i ovog suda da sve spomenute okolnosti upućuju na opasnost od optuženikovog bijega, zbog čega je primjena mjere pritvora protiv njega iz osnove članka 102. stavak 1. točka 1. ZKP-a i nadalje nužna.

Ispravno zaključuje sud prvog stupnja kako osnovanost pritvorske mjere iz članka 102. stavak 1. točka 2. ZKP proizlazi iz činjenice da je opt. B. G. još uvijek nedostupan sudbenim vlastima Republike Hrvatske, zbog čega postoji osnovana sumnja da bi puštanjem na slobodu opt. S. Đ. mogao stupiti u kontakt s opt. B. G. radi dogovora u svezi s njegovom obranom i na taj način ometati kazneni postupak. Stoga je osnovano produljen pritvor protiv opt. S. Đ. i iz osnove u članku 102. stavak 1. točka. 2. ZKP.

Okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela na strani opt. S. Đ. i ovaj sud nalazi u činjenici da se optuženik u predmetnom kaznenom postupku tereti da je kao pripadnik zločinačke organizacije usmrtio dvije osobe iz koristoljublja, te eksplozijom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi i za imovinu većeg opsega, pri čemu je prouzročena imovinska šteta velikih razmjera. Pri tome se ovaj optuženik činjeničnim opisom optužnice tereti da je po nalogu S. J., za novčanu naknadu od 1,500.000,00 € organizirao ubojstvo novinara I. P., te trebao organizirati ubojstvo još dviju nepoznatih osoba na području Grada Zagreba, pa je u tu svrhu, u razdoblju od kraja svibnja do kraja listopada 2008., dogovorio s opt. R. M. okupljanje osoba od njegovog povjerenja koje će izraditi i realizirati plan ovih ubojstava, pri čemu je svaki od optuženika u tom planu imao određenu ulogu. U svrhu realizacije ovih kaznenih djela opt. S. Đ. je donosio novac i plaćao sve troškove nabave oružja, uređaja za praćenje, automobila i motocikala, kao i troškova korištenja automobila u svrhu praćenja te, sudjelujući na zajedničkim sastancima, nadzirao pripreme za ubojstvo I. P. pri čemu je i osobno sudjelovao na sastancima na kojima se dogovaralo kako će se, kada i gdje počiniti predmetno kazneno djelo.

Dugotrajnost terećene kriminalne djelatnosti kod ovog optuženika ukazuje na upornost u njegovom kriminalnom ponašanju, organiziranost u inkriminiranom djelovanju s ostalim optuženicima te visok stupanj planiranosti djela, a iz čega proizlazi i visok stupanj kriminalne volje, što, uz činjenicu da je prema činjeničnom opisu djela plan bio počinjenje i još dva ubojstva za sada nepoznatih osoba, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda

II Kž 82/10-3

drugog stupnja, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. S. Đ. boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, zbog čega je produljenje pritvora protiv njega iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP, također neophodno.

Opravdano je i zakonito produljen pritvor i iz osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a. Naime, prema činjeničnom opisu djela, pripreme za likvidaciju I. P. započele su puno prije samog počinjenja, te su obuhvaćale i najsitnije detalje same realizacije djela. Pri tome su prikupljena financijska sredstva potrebna kako za samu realizaciju djela praćenje žrtve i međusobnu komunikaciju, a što je obuhvaćalo i prostor u kojem će se počinitelji dogovarati i boraviti , tako i za likvidaciju te nagradu neposrednim počiniteljima. Kao mjesto počinjenja djela izabran je najuži centar grada, odnosno mjesto gdje se svakodnevno kreće velik broj ljudi, pri čemu se u blizini mjesta počinjenja djela nalaze ustanove i stambene zgrade u kojima se u trenutku eksplozije nalazio velik broj ljudi, a djelo je počinjeno eksplozivnom napravom velike razorne moći. Također je razrađen i rezervni plan za slučaj da eksplozivna naprava zataji pa je tako jedan od optuženika s tavana zgrade u blizini s puškom s optičkim nišanom bio spreman usmrtiti I. P.

Unatoč tome što se radi o kaznenim djelima kojima su svojstvene teške okolnosti, opisani način postupanja optuženika, iskazana bezobzirnost u inkriminiranom ponašanju, uz činjenicu da je djelo počinjeno na frekventnom mjestu, pri čemu su dvije osobe lišene života, a dvije ozlijeđene, inkriminiranim postupanjem se pristalo ozlijediti i lišiti života i druge osobe te izazvati oštećenja na automobilima i objektima, u svojoj ukupnosti u znatnoj mjeri nadilaze uobičajene okolnosti kod ovakvih djela i predstavljaju posebno teške okolnosti te ukazuju na neophodnost primjene mjere pritvora protiv opt. S. Đ. i iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4. ZKP.

Navodi izneseni u žalbi optuženika nisu osnovani prije svega zbog toga što se odnose na ocjenu činjeničnih utvrđenja u dosadašnjem tijeku postupka, a koja nisu relevantna u odnosu na odlučivanje o osnovanosti pritvora.

Također je, u odnosu na pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, neprihvatljiv argument žalitelja da ne bi pobjegao ukoliko bi se nalazio na slobodi, zbog toga što ne bi imao kamo pobjeći i što bi u svakom slučaju bio izručen nadležnim tijelima Republike Hrvatske na njihov zahtjev. Ova tvrdnja ustvari ukazuje na to da bi optuženik pobjegao, no da ga u tome priječe određene poteškoće pravne i faktične naravi, a ne da kod njega niti ne postoji namjera bijega zbog toga što mu je stalo da pred sudom dokaže svoju nevinost. Neosnovano pobija žalitelj pravilnost i zakonitost pritvorske osnove zbog koluzijske opasnosti isticanjem navodne nemogućnosti komunikacije između optuženika i opt. B. G. i poteškoća na koje bi optuženik naišao u nastojanju da pronađe opt. B. G., kada se imaju u vidu uvjeti suvremene komunikacije.

Žalbenim navodima kojima se osporava iteracijska opasnost, a koje se svode na isticanje okolnosti da je optuženik neosuđivana osoba, te da se radi o poslovnom čovjeku koji ostvaruje visoke prihode, nije s uspjehom dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a time niti postojanje razloga za pritvor iz osnove članka 102. stavak 1.

II Kž 82/10-3

točka 3. ZKP, s obzirom da se opasnost od ponavljanja djela temelji na izuzetno velikoj kriminalnoj količini kod ovog okrivljenika, te izraženoj upornosti i sustavnosti u djelovanju.

Optuženik u žalbi pobija i osnovanu sumnju da je počinio kaznena djela za koje ga se tereti predmetnom optužnicom, zbog čega smatra da nisu ostvarene niti pretpostavke da bi se protiv njega uopće mogao odrediti pritvor, a osobito ne pritvor iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a. No, ovi navodi nisu odlučni u konkretnoj situaciji, jer je u ovom stadiju postupka kao pretpostavka za primjenu mjere pritvora dovoljan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz podignute optužnice, koja je k tome stala i na pravnu snagu, te iz podataka u spisu predmeta. Kao što je rečeno, prilikom odlučivanja o žalbi podnesenoj protiv rješenja o pritvoru, sud drugog stupnja nema ovlaštenja preispitivati činjenično stanje niti razmatrati pitanje eventualne kaznene odgovornosti optuženika, dok je za pitanje postojanja posebno teških okolnosti djela, kao razloga za primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, relevantan činjenični opis kaznenih djela iz kojeg za sada te okolnosti proizlaze.

Konačno ni navod o tome da treba imati na umu i dosadašnje trajanje pritvora, čime se upire na načelo razmjernosti, nije osnovan. Naime, dosadašnjim boravkom optuženika u pritvoru, koji mu teče od 29. prosinca 2008., ovo načelo nije ugroženo s obzirom da pri ocjeni eventualne povrede tog načela, osim vremena provedenog u pritvoru valja imati na umu i razmjer između konkretne težine i broja kaznenih djela za koja se optuženik u predmetnom postupku tereti, kazne koja se za terećena djela prema podacima u spisu može očekivati, te potrebe određivanja i trajanja mjere pritvora.

Budući da žalbom opt. S. Đ. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 10. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Mr. sc. Branko Brkić, v.r.