Rev-981/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 981/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Veseljka Šeparovića, Ilije Čuljata i Đorđa Bjegovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.K. iz Z., zastupan po punomoćniku T.T. i I.U. iz Z., protiv tuženih "C. " - o. d.d., i drugotuženog ZET Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženih i tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 27. listopada 1992. godine broj Gž-8713/92-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 1992. godine broj Pn-3503/91, u sjednici održanoj dana 9. lipnja 1994. godine

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se revizije kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 1992. godine broj Pn-3503/91 suđeno je:

" I. Tuženi "C. " o. d.d. Z., i ZET, dužni su solidarno platiti tužitelju B.K. iz Z., iznos od 2,834.400 HRD sa kamatama koja teče od 10. srpnja 1992. godine do isplate u visini kamatne stope koju određuje čl. 277. ZOO u roku od 15 dana.

II. Tuženi su dužni tužitelju naknaditi trošak prouzrokovan vođenjem ovog postupka u visini od 35.210 HRD u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom postavljenog zahtjeva u visini od 4,600.000 HRD kao neosnovanim."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 27. listopada 1992. godine broj Gž-8713/92-2 suđeno je: " I. Odbija se žalba prvo i drugo tuženika kao nesnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10.7.1992. godine broj Pn-3503/91 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete preko iznosa od 830.000 HRD, do iznosa od 2,834.400 HRD (za iznos od 2,004.400 HRD) te za naknadu troška praničnog postupka preko iznosa od 27.000 HRD do iznosa od 35.210 HRD (za iznos od 8.210 HRD).

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužebni zahtjev za nakandu štete preko iznosa od 4.734.400 HRD do iznosa od 7,434.400 HRD (za iznos od 2,700.000 HRD).

III. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete preko iznosa od 2,834.400 HRD do iznosa od 4,734.400 HRD (za iznos od 1,900.000 HRD) kao i u dijelu odluke o trošku i sudi:

Prvo i drugo tuženi dužni su solidarno isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1,900.000 HRD sa kamatama po stupi iz čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate, tekućim od 10.7.1992. godine do isplate, kao i naknaditi joj daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 31.465 HRD, sve u roku od 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude tuženici i tužitelj su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tužitelj još i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa su predložili da se pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatke se nije izjasnio. Revizije nisu osnovane.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može reći da se iste ne mogu ispitati u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi koja se dogodila13. srpnja 1990. godine teško tjelesno ozljeđen i ima štetu za koju je odgovorna tužena.

On je kritičnog dana ozlijedio kralježnicu, zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, pa je nakon provedenog liječenja od posljedica nezgode - nakon što se stanje nije bitnije pooravilo, nego se javljaju i jače smetnje zbog kojeg su pogoršane promjene vratne kralježnice, učinjen operativni zahvat na dijelu vratne kralježnice.

Zbog toga je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od dva tjedna, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna, dok su manji bolovi trajali oko dva mjeseca.

Tužitelj je pretrpio i strah jakog intenziteta dva dana, a zatim sekundarni strah vezan za stanje svog zdravlja i za uspjeh liječenja, a u svezi operativnog zahvata.

Trajne posljedice smanjile su životnu i radnu sposobnost tužitelja za 30% a zbog ožiljka na vratu a i zbog otežanog kretanja glavom ima naruženost na granici manjeg i srednjeg stupnja.

Imajući, dakle, u vidu kako vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio tako i intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio zbog toga što su nastale komplikacije za vrijeme liječenja i potreba mirovanja zbog pogoršanih promjena vratnog dijela kralježnice te što mu je učinjen operativni zahvat, jačinu pretrpljenog straha i postotak smanjenja životne i radne sposobnosti (30%) radi čega će morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu kao i što čini naruženost kod tužitelja ovaj revizijski sud je ocjenio da je tužitelju dosuđena primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 700.000 HRD (700,00 K), za pretrpljeni strah u iznosu od 300.000 HRD (300,00 K), naknada za pretpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 2,700.000 HRD (2.700,00 K), kao i naknada za naruženost u iznosu od 900.000 HRD (900,00 K), zbog čega su revizijski prigovori tužitelja da je za sve vidove neimovinske štete trebalo dosuditi naknade u zatraženim iznosima kao i suprotan prigovor - tuženih da su navedene naknade tužitelju dosuđene u previsokim iznosima, odbijeni kao neosnovani.

Osim navedenog ovaj je revizijski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete kao i o visini njene naknade vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91).

Iz navedenih razloga revizije stranaka odbijene su kao neosnovane na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. lipnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Vesna Milošević, v.r.