Gž-1434/2017-2 · Županijski sud u Slavonskom Brodu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 10 Gž-1434/2017-2.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Zlatka Pirca predsjednika vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Irene Dikanović Terzić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz P., (OIB: …), zastupan po punomoćniku D. R. odvjetniku iz S., protiv tuženika I. M. iz Š., (OIB: …), zastupan po punomoćniku V. F. odvjetniku iz S., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 1. rujna 2017., poslovni broj: 79 P-5453/2015., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja B. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 1. rujna 2017., poslovni broj: 79 P- 5453/2015.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, a tuženik I. M. sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 150.000,00 kn sa zakonskom kamatom (točka I. izreke); tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.925,00 kn (točka II. izreke).

Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe.

Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

2. Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, izreka prvostupanjske presude na proturječi razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dvostruku kaparu (2 x 5.000 EUR) u iznosu od 150.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tvrdeći da je tuženik (prodavatelj) kriv za neispunjenje ugovora.

Pobijanom presudom tužbeni zahtjev je odbijen jer prvostupanjski sud zaključuje da je za neispunjenje ugovora odgovoran tužitelj, budući nije isplatio tuženiku ugovorenu kupoprodajnu cijenu, koja po utvrđenju suda iznosi 50.000 EUR, pa je tuženik, sukladno članku 304. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15), ovlašten zadržati primljenu kaparu.

Tužitelj žalbom osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda, ističe da je ugovorena kupoprodajna cijena iznosila 28.000 EUR, da je o tome sačinjen pisani dogovor sa tuženikom, da je tuženiku dao na ime kapare u dva navrata po 5.000 EUR, a da je tuženik naknadno ugovorenu kupoprodajnu cijenu, bez ikakvog razloga, sa 28.000 EUR podigao na 50.000 EUR, te je zbog takvog postupanja odgovoran za neispunjenje ugovora.

Suprotno žalbenim navodima, navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

Tužitelj je uz tužbu priložio ispravu naslovljenu "Dogovor", bez datuma, koja je potpisana od strane tužitelja, kao kupca, i tuženika, kao prodavatelja, o prodaji maslinika u kojoj se navodi, da se tuženiku kao predradnja isplaćuje kapara u iznosu od 5.000 EUR za tu zemlju, a ostatak cijene će se isplatiti po dogovoru, da do konačne isplate maslinik ostaje u vlasništvu prodavatelja, a kupac ulazi u posjed.

Ovaj sadržaj napisan je tiskanim tekstom, a rukom su dopisani podaci o zemljišnoknjižnoj oznaci nekretnine (751/1, 755/2), cijeni četvornog metra i ukupnoj cijeni zemljišta (4000 m[2] x 7 = 28.000 EUR) kao i tekst, ispod potpisa kupca i prodavatelja koji glasi: "15. lipnja 2011. isplata od 5.000 EUR kao druga rata".

Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 37.000 EUR, da su tuženik i on o tome sačinili ispravu koja je u cijelosti napisana rukom na listu istrgnutom iz bilježnice manjeg formata, da su tu ispravu 2.

obojica potpisali, kao i da mu se čini da je ta isprava različita od one koju je priložio uz tužbu.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao koja kupoprodajna cijena je ugovorena, niti da je tuženik tu kupoprodajnu cijenu naknadno povećao na iznos od 50.000 EUR, obzirom da o tome iskazuje različito od potvrde koju je priložio u spis, pa je njegov iskaz suprotan materijalnom dokazu na koji se poziva, a za tvrdnju da je ugovorena cijena od 37.000 EUR i da o tome postoji pisana isprava, potpisana od tuženika, taj materijalni dokaz nije priložio.

Iz iskaza svjedoka V. C. proizlazi da mu je tuženik rekao da je dogovorio s tužiteljem prodaju nekretnine za 50.000 EUR, a svjedoka P. J. da mu je tuženik rekao da ima prigodu prodati zemlju za 50.000 EUR, pa je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao istinit iskaz tuženika da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 50.000 EUR, jer tužitelj nije dokazao suprotno, a iskaz tuženika je potvrđen iskazima navedenih svjedoka.

Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio kao istinit iskaz tuženika da je potpisao samo potvrdu o primitku kapare u iznosu od 5.000 EUR, da ispod teksta koji je rukom nadopisan na potvrdi "isplata od 5.000 EUR kao II rata", nije njegov potpis, kao i da prilikom potpisivanja potvrde nije bila napisana kupoprodajna cijena, budući tužitelj nije znao objasniti dodatke pisane rukom na toj potvrdi, a nije ni dokazao da je tuženik potpisao primitak 5.000 EUR kao druge rate, što je tuženik osporio.

Također, tužitelj ničim nije dokazao svoje tvrdnje da je ugovoreno da će ostatak kupoprodajne cijene biti isplaćen u razdoblju najdulje od 6 mjeseci od isplate kapare, pa je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao istinit iskaz tuženika da je dogovorena isplata kupoprodajne cijene u ljeto 2011.

Među strankama je nesporno da je tuženik nakon primitka kapare u lipnju 2011. dozvolio tužitelju da uđe u posjed maslinika, što je tužitelj i učinio, a da je tuženik u studenom 2011. iz maslinika uklonio pokretne stvari, vlasništvo tužitelja (kosilicu, lopatu, grablje), i ušao u posjed, obzirom da tužitelj nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je za neispunjenje ugovora odgovoran tužitelj jer nije u ugovorenom roku isplatio kupoprodajnu cijenu.

Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa).

Suprotno žalbenim navodima, na ročištima 25. svibnja 2017. i 20. srpnja 2017. su se izvodili dokazi, pa je prvostupanjski sud pravilno priznao tuženiku trošak zastupanja po punomoćniku na tim ročištima prema Tbr. 9. točka 1. Tarife i to u iznosu od 250,00 kn, sukladno vrijednosti predmeta spora od 150.000,00 kn i Tbr. 7. točka 1. Tarife.

Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

2. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer s njom nije uspio, a tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP-a.

Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 8. veljače 2018.

Predsjednik vijeća

Mr.sc. Zlatko Pirc v.r.