III Kr-28/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 28/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak Bosanac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 302. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2003. godine broj Ko-3071/03 i Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2004. godine broj Kž-271/04-3, u sjednici održanoj dana 14. lipnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je osnovan zahtjev os. M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2003. godine broj Ko- 3071/03 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2004. godine broj Kž-271/04-3, te se ukida pravomoćna presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2003. godine broj Ko-3071/03 M. T. osuđen je zbog kaznenog djela protiv pravosuđa, lažnog prijavljivanja iz čl. 302. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2004. godine broj Kž-271/04-3 preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni te je za navedeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ova je presuda objedinjena u presudi Županijskog suda u Sisku od 18. ožujka 2005. godine broj Kv-45/05 (K-18/96), koja je postala pravomoćna 14. travnja 2005. godine, a kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina te se nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

Osuđenik je pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga označenih u čl. 427. toč. 1. i toč 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02; u nastavku: ZKP) s prijedlogom

III Kr 28/06-3

da se odgodi izvršenje pravomoćne presude, a da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Sukladno čl. 428. st. 4. ZKP dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podneskom od 14. travnja 2006. godine predložilo zahtjev odbiti kao neosnovan.

Osuđenik smatra da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu u čl. 368. toč. 2. ZKP glede okolnosti koje isključuju njegovu krivnju. Obrazlažući ovu povredu smatra da je upitna njegova ubrojivost u vrijeme djela. Iz sadržaja zahtjeva razvidno je da osporava činjenična utvrđenja u pravomoćnoj presudi što nije predviđeno ispitivati ovim izvanrednim pravnim lijekom.

Međutim, u ostalom dijelu zahtjeva, u kojem se ističe povreda prava obrane na glavnoj raspravi, zahtjev osuđenika je osnovan.

U zahtjevu se opširno izlaže kako je tijekom glavne rasprave od 25. rujna 2002. godine, a nakon završenog dokaznog postupka, zamjenik Općinskog državnog odvjetnika izmijenio opis kaznenog djela. Radilo se o opsežnoj izmjeni opisa djela, nakon koje mu nije bilo omogućeno očitovanje o novom optužnom aktu, niti je imao vremena za pripremu obrane, već je glavna rasprava zaključena i donesena je prvostupanjska presuda. Osuđenik ističe da je sud drugog stupnja odbio njegovu žalbu, iako je spomenutu povredu istaknuo žalbom, uz obrazloženje da se činjenično stanje nije izmijenilo i da je postupak proveden zakonito i pravilno.

Razmotrivši navode iz zahtjeva, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je zahtjev u ovom dijelu osnovan, tj. da je učinjena povreda iz čl. 367. st. 3. ZKP jer je na glavnoj raspravi povrijeđeno pravo obrane, a što je moglo utjecati na presudu.

Naime, prema sadržaju zapisnika o glavnoj raspravi od 25. rujna 2002. godine slijedi da je osuđenik naveo da se ne smatra krivim prema tada aktualnom optužnom aktu, a obranu nije želio iznositi, te je prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka konstatirao da je dokazni postupak završen. Iako odredba čl. 341. st. 1. ZKP propisuje da tužitelj može izmijeniti optužni akt do završetka dokaznog postupka i to na način da ga usmeno izmijeni ili da podnese novi optužni akt, u ovom slučaju je zamjenik Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu isto učinio nakon završenog dokaznog postupka.

Nadalje, ne može se prihvatiti stav suda drugog stupnja da se u konkretnom slučaju nije radilo o izmjeni opisa djela u smislu odredbe iz čl. 341. st. 1. ZKP, jer da se na temelju provedenih dokaza nije izmijenilo činjenično stanje u odnosu na prvotnu optužbu, već da se samo radilo o preciziranju optužnog akta. Ovakva tvrdnja nema uporišta već kroz činjenicu da je na glavnoj raspravi, doduše nakon dovršetka dokaznog postupka, sudu predan pismeni primjerak izmijenjenog optužnog akta koji sadrži tri stranice teksta za razliku od optužnog akta po kojem je počela glavna rasprava, pa se ne može govoriti samo o njegovom «preciziranju» već je sud bio dužan postupiti sukladno čl. 341. st. 4. ZKP.

Osim toga prema zapisniku o glavnoj raspravi razvidno je da osuđenik nije želio čitati ovako izmijenjen i uručen optužni akt, što je zahtijevalo od prvostupanjskog suda postupanje

III Kr 28/06-3

po čl. 341. st. 2. ZKP. Naime, sud je tada morao razmatrati mogućnost da se glavna rasprava prekine radi pripremanja obrane, osobito zbog činjenice da osuđenik nije imao stručnu pomoć u osobi branitelja, odnosno nastalu procesnu situaciju na nedvojben način razriješiti. Potom je izostalo i očitovanje osuđenika o osnovanosti izmijenjenog optuženog akta. Prema konstataciji na zapisniku o glavnoj raspravi «…a kada ga sudac pita da li ima kakve primjedbe okrivljenik gleda u stranu i uopće ne želi komunicirati sa sucem…», izričaj i upit suda o primjedbama nikako ne može značiti da je upućen očitovati se o osnovanosti izmijenjenog optužnog prijedloga.

Navedenim propustima prvostupanjskog suda u primjeni čl. 341. ZKP svakako je povrijeđeno pravo obrane na glavnoj raspravi, jer je osuđenik M. T. imao mogućnost novog očitovanja o značajno izmijenjenom optužnom aktu, a ostala je i mogućnost da iznese obranu, što je moglo utjecati na presudu, osobito u odluci o kazneno pravnoj sankciji. Kako ni drugostupanjski sud ovu povredu nije našao učinjenom, valjalo je ukinuti pravomoćnu presudu koju čine prvostupanjska i drugostupanjska presuda označena u izreci ove odluke i vratiti sudu prvog stupnja na ponovljeni postupak u kojem će biti otklonjena navedena povreda.

Slijedom navedenog, temeljem čl. 429. u vezi s čl. 423. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. lipnja 2006. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melita Božičević-Grbić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.