I Kž-52/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 52/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. R., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenog E. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 8. siječnja 2015. broj Kv.158/14 (K.22/12), u sjednici održanoj 1. travnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba osuđenog E. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku odbijen je zahtjev osuđenog E. R. za obnovu kaznenog postupka u kojem je on presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 3. prosinca 2012. broj K.22/12, preinačenom u pravnoj oznaci djela, odluci o kazni te odluci o sigurnosnim mjerama presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2013. broj I Kž-67/13, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni E. R. osobno naznačujući kao žalbene osnove bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u njegovu korist.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09 i 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – nastavno: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

I Kž 52/15-4

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za preinaku pravomoćne presude i bez obnove kaznenog postupka na temelju odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

Naime, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako se nakon njezine pravomoćnosti pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a očito bi dovele do blaže osude.

Loši materijalno-socijalni uvjeti života osuđenika (nezaposlena supruga i očinstvo troje maloljetne djece) bili su poznati već u vrijeme donošenja prvostupanjske presude te su mu isti cijenjeni olakotnom okolnošću prilikom odmjeravanja kazne. Stoga okolnost pogoršanja materijalnih prilika osuđenika uslijed u međuvremenu započetog osnovnoškolskog obrazovanja njegovo dvoje djece i s tim u vezi povećanja životnih troškova nije takvog značaja i kvalitete da bi očito dovela do blaže osude u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u sumnju ni žalbenim prigovorom osuđenika da se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije osvrnuo na njegov uredni penološki tijek izdržavanja kazne zatvora, emocionalne i psihološke posljedice odvojenosti od obitelji te mogućnost da se po puštanju na slobodu zaposli u jednoj građevinskoj firmi u T.

Naime, nijedna od prethodno navedenih okolnosti nije takvog značaja da bi dovela do preinake pravomoćne presude i bez obnove kaznenog postupka u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Osim toga, valja još dodati da su emocionalne i psihološke posljedice odvojenosti osuđenika od obitelji uobičajena prateća posljedica odlaska na izdržavanje kazne zatvora, dok okolnost urednog tijeka izdržavanja kazne zatvora eventualno može biti od utjecaja na daljnji penološki tretman osuđenika, a okolnost koja se odnosi na mogućnost zaposlenja osuđenika po izlasku na slobodu nije relevantna okolnost u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

Slijedom svega izloženoga te kako ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. travnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.