Uzp-112/2008-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 112/08-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja M. G. iz D. R., I. G. iz D. R. i B. Š. iz Č., Slovenija, svi zastupani po punomoćnici R. D.–D., odvjetnici u K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 15. travnja 2008., dana 17. veljače 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Upravni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Us-870/2008 u roku od 4 (četiri) mjeseca, računajući od dana primitka ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljima M. G., I. G. i B. Š. svakome u iznosu 10.500,00 (desetitućapetsotina) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 15. travnja 2008. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na osnovu odredbe članka 27. stavka 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. - u daljnjem tekstu ZS) u kojem navode da im je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske povodom tužbe predlagatelja od 16. svibnja 2007., za kojeg je utvrđeno da se vodi pod posl.br. Us-870/2008, kao i u upravnim i sudskim postupcima koji su prethodili navedenom sudskom postupku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, temeljem navoda predlagatelja iz zahtjeva, pregleda pribavljene preslike presuda Upravnog suda Republike posl. br. Us-6531/1994 i Us-1054/1997, spisa posl. br. Us-870/2008 te očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 10. lipnja, 12. studenog 2008. i 9. veljače 2009., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):

- rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/II-944901/94-01/43, ur.br.: 514-05-04/2-94-2 od 27. lipnja 1994. odbijena je žalba J. G., I. G. i M. G. (dalje: podnositelji) izjavljena protiv rješenja Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostava D. R., Županijska Karlovačka, klasa: UP/I-942-04/91-01/129, ur.br.: 2133-01/2-12- 94-2 od 6. travnja 1994 kojim je odbijen njihov zahtjev za utvrđivanjem prava vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu označenom kao kč.br. 485/1 u površini 250 čhv i kč.br. 485/7 u površini od 210 čhv, obje k.o. D. R.,

- povodom tužbe podnositelja Upravni sud Republike Hrvatske je presudom posl.br. Us-6531/1994-7 od 9. listopada 1995. poništio navedeno rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/II-944901/94-01/43, ur.br.: 514-05-04/2-94- 2 od 27. lipnja 1994.,

- Ministarstvo pravosuđa je rješenjem klasa: UP/II-944-01/94-04/43, ur.br.: 514-02- 03/04-2-96-6 od 6. ožujka 1996. poništilo rješenje Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, klasa: UP/I-942-04/91-01/129, ur.br.: 2133- 01/2-12-94-2 od 4. travnja 1994.,

- u ponovljenom postupku Ured državne uprave u Karlovačkoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove donijela je zaključak od 18. srpnja 1996. kojim se prekida postupak te nalaže predlagateljima da od Grada D. R. zatraže poništenje rješenja Komisije za odlučivanje o oduzimanju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta Skupštine D. R. te raskida ugovora o međusobnim pravima i obvezama o davanju na korištenje zemljišta u društvenom vlasništvu od 1. ožujka 1989.,

- protiv tog rješenja podnositelji su 25. srpnja 1996. izjavili žalbu te je Ministarstvo pravosuđa rješenjem UP/II-944-01/56-01/0131 od 14. srpnja 1997. poništilo navedeni zaključak,

- kako su u međuvremenu podnositelji Upravnom sudu Republike Hrvatske podnijeli tužbu radi šutnje uprave, isti sud je presudom posl.br. Us-1054/1997-9 od 18. studenog 1998. odbio tužbu jer je drugostupanjsko tijelo donijelo rješenje,

- Ured državne uprave u Karlovačkoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava D. R. je rješenjem klasa: UP/I- 942-04/91-01/129, ur.br.: 2133-08-03/7-07-54 od 23. travnja 2007. odbio zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva podnositeljima za građevinsko zemljište pod oznakom k.č.br. 485/7 u površini 210 čhv upisano u z.k.ul. 1958 k.o. D. R., dok je obustavilo postupak podnositelja za utvrđivanjem prava vlasništva za građevinsko zemljište pod oznakom k.č.br. 485/1 u površini od 250 čhv, upisano u z.k.ul. 1900 k.o. D. R.,

- protiv tog rješenja podnositelji J. G. i B. Š. su podnijeli žalbu (17. svibnja 2007.), koja je odbijena rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II- 944-01/07-01/13, ur.br.: 514-03-07/1-08-6 od 22. travnja 2008.,

- protiv tog rješenja M. G., I. G. i B. Š. (predlagatelji u ovom postupku) podnose tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske te se postupak vodi pod posl.br. Us-870/2008,

- sud je rješenjem od 31. siječnja 2008. pozvao predlagatelje da dostave urednu punomoć u roku od 10 dana, po čemu su isti postupili 13. veljače 2008.,

- sud je rješenjem od 15. veljače 2008. pozvao tuženo tijelo podnijeti odgovor na tužbu i dostaviti presliku spisa u roku 20 dana,

- tuženo tijelo je dostavilo 29. listopada 2008. odgovor na tužbu zajedno s preslikom spisa.

S obzirom da iz navedenih utvrđenja proizlazi da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poništeno drugostupanjsko rješenje i sukladno odredbi članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 53/91., 9/92. i 77/92.) predmet vraćen upravnom tijelu radi donošenja novog upravnog akta, za procjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku potrebno sagledavati ukupno trajanje upravnog i sudskog postupka zajedno, kao cjelinu.

Pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom slučaju je razdoblje od dana kada je nastao „spor“ u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija).

Međutim, kako je prva upravna tužba u konkretnom slučaju podnesena 1994., dakle spor u smislu prethodno navedenog je nastao prije toga, to pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak i 14/02.) do 17. veljače 2008. kao dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi 11 godina, tri mjeseci i 11 dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđenog trajanja upravnog i sudskog postupka u konkretnom slučaju, a osobito imajući na umu da je Upravni sud Republike Hrvatske jednom poništio rješenje tuženog tijela i vraćao predmet na ponovni postupak te da je upravnom tijelu trebalo deset godina da donese novo rješenje, kao i uzevši u obzir činjenicu da je postupak još uvijek u tijeku te da još uvijek nije odlučeno o pravima predlagatelja, istima je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Tim više što se, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, ne radi o složenom upravnom predmetu.

Predlagatelji su znatno doprinijeli duljini trajanja postupka jer (kako to proizlazi iz predmetnog zahtjeva i preslike spisa Upravnog suda) nisu po isteku zakonskih rokova za donošenje rješenja u upravnom postupku koristili sredstva protiv šutnje administracije, odnosno nisu koristili sredstava propisana člankom 64. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92).

Tako je, nakon što je Upravni sud Republike Hrvatske je presudom posl.br. Us- 6531/1994-7 od 9. listopada 1995. poništio drugostupanjsko rješenje, a drugostupanjsko tijelo poništilo prvostupanjsko rješenje, novo rješenje o istom zahtjevu doneseno tek 23. travnja 2007. (rješenje Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava D. R. je rješenjem klasa: UP/I-942-04/91-01/129, ur.br.: 2133-08-03/7-07-54). Dakle, u cijelom tom razdoblju predlagatelji, nekorištenjem zakonskih sredstava koji im stoje na raspolaganju, iskazali svoje pasivno držanje i nezainteresiranost za tijek postupka.

Visina primjerene naknade u iznosu 10.500,00 kn svakom od predlagatelja odmjerena je uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, osobito doprinos predlagatelja duljini trajanja postupka, kao i ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. Z-a valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. veljače 2009.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.