I Kž-9/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-9/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. R. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2002. godine broj K-176/02, u sjednici održanoj dana 13. ožujka 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Laze Pajića,

p r e s u d i o je:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. H.R. je proglašen krivim zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98 i 129/00), činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci, te po tim propisima osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je uračunato vrijeme zadržavanja i provedenog u pritvoru od 20. lipnja 2002. godine, pa nadalje, oduzeta mu je odnosna droga i dr., te je obvezan na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 10.000,00 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predložio da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, podržao je podnijetu žalbu.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pogrešno utvrđenje činjeničnog stanja žalitelj nalazi u tome što je prvostupanjski sud djelomično izmijenio činjenični opis djela, tako što je umjesto riječi nabavljao opojnu drogu stavio riječi nabavio opojnu drogu, izostavio riječi da je istu prepakiravao, te s drogom pripremljenom za prodaju i zaustavljen od strane djelatnika policije, te što je iz činjeničnog opisa djela "ispustio dio koji se odnosi na pronađen novac u stanu" (optuženika), pri čemu ukazuje na činjenicu da je heroin bio zapakiran u većem broju paketića, da je optuženik imao i vagu za precizno mjerenje, šest mobitela, kao i razna "punila" za uvećanje mase heroina", te zaključuje da pronađeni novac "očigledno potječe iz dobro organizirane i "umrežene" kupnje i prodaje droge", što da je trebalo utvrditi presudom i novac oduzeti na temelju čl. 82. KZ.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i osnovano djelomično izmijenio činjenični opis djela upravo u skladu s rezultatima provedenog postupka i na temelju pravilne procjene obrane optuženika.

Naime, žalitelj ne navodi iz kojih to dokaza proizlazi da je optuženik "nabavljao", a ne "nabavio" odnosnu drogu, jer tih dokaza ni nema, pa budući da ne tereti optuženika da bi on raspolagao sa još nekom drugom količinom droge, osim pronađene, i istu prodao, za što, dakako, i nema dokaza, onda nije odlučno to što je prvostupanjski sud umjesto riječi nabavljao stavio riječ nabavio tu istu pronađenu drogu, niti je odlučno to da li ju je osobno preparkiravao, za što i nema nedvojbenih dokaza.

Jednako tako, kada se optuženiku ni ne stavlja na teret da bi bilo koju količinu droge bilo kome i za bilo koji novčani iznos prodao, a za što nema ni dokaza, onda je puka pretpostavka žalitelja kako novac pronađen u stanu optuženika "očigledno potječe iz dobro organizirane i umrežene kupnje i prodaje droge". Budući da je i po stanovištu žalitelja optuženik pronađenu drogu (tek) pripremio za prodaju, ne dolazi u obzir oduzimanje predmetnog novca po čl. 82. KZ. Pri tome, nije odlučno je li sav taj novac stečen na način kako je to objasnio optuženik ili eventualno još i od prodaje mobitela i sl., kada ne potječe od izvršenja predmetnog kaznenog djela, pa je prvostupanjski sud ispravno postupio kada je pronađeni novac ispustio iz činjeničnog opisa djela.

Stoga je neosnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalba nije osnovana ni zbog odluke o kazni.

Naime, sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno vrednovao kada je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. To je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u svemu primjerena kazna i njome će se moći ostvariti svrha kažnjavanja predviđena u čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ.

Stoga je žalba državnog odvjetnika u cijelosti neosnovana, pa kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 13. ožujka 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.