Rev-390/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 390/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. P., II. F. P. i III. B. P., svi iz K., i svi zastupani po N. K., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika „A.“ iz Z., zastupan po D. Š., odvjetniku iz Z., II. tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Z., zastupan po N. G. dipl. pravniku i G. K. M., odvjetnici iz Z., te III. tuženika „C.o.“ d.d. Z., zastupan po J. D. V., A. M. i I. P., dipl. pravnicima, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru posl. broj II Gž-3/05-2 od 19. prosinca 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Klanjcu posl. broj P-74/03-38 od 16. rujna 2004., u sjednici održanoj 8. travnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se odbija revizija tužitelja u dijelu u kojem je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev I. tužiteljice M. P., II. tužitelja F. P. i III. tužitelja B. P. upravljen protiv II. tuženika Hrvatski ured za osiguranje i III. tuženika „C.o.“ d.d.

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija I., II. i III. tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zlataru posl. broj II Gž-3/05-2 od 19. prosinca 2007. i presuda Općinskog suda u Klanjcu posl. broj P-74/03-38 od 16. rujna 2004., u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti prema I. tuženiku „A.“ Z., kao i u dijelu odluke o trošku postupka (pod. III. izreke presude suda prvog stupnja) i u tom dijelu se predmet vraća na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženici su dužni i to solidarno isplatiti tužiteljici M. P. na ime naknade štete iznos od 253.000,00 kuna, tužitelju F. P. iznos od 223.000,00 kuna, a tužitelju B. P. iznos od 78.000,00 kuna, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate.

Tuženici su dužni i to solidarno isplatiti svim tužiteljima na ime izgubljenog uzdržavanja za razdoblje od 7. svibnja 2000. do 7. svibnja 2003., iznos od 36.000,00 kuna, te počev od 7. svibnja ubuduće, pa dok će za to postojati zakonski uvjeti, isplaćivati tužiteljima na ime mjesečne rente iznos od 1.000,00 kuna i to tako da se dospjeli obroci plate u jednokratnom iznosu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, a potom da se isplaćuju u mjesečnim obrocima i to najkasnije do svakog desetog u mjesecu za tekući mjesec.

Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužiteljima parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Z., naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 27.022,00 kuna, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljima da tuženiku „A.“ iz Z., naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 24.826,00 kuna, sve u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv ove presude reviziju podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je djelomično osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje presudu u pobijanom dijelu u granicama određeno navedenih razloga temeljem čl. 392.a.

Pravilno tužitelji ističu da sud drugog stupnja pogrešno navodi da su tužitelji tek u žalbi istakli činjenicu da je I. tuženik kao vlasnik zrakoplova morao sklopiti policu obveznog osiguranja od odgovornosti trećim osobama i da se stoga o toj činjenici ne može raspravljati u žalbenoj fazi postupka jer su tužitelji tu okolnost istakli na ročištu od 20. travnja 2004., kako to i slijedi iz sadržaja zapisnika s tog ročišta, no po ocjeni ovog suda ne radi se o povredi koja je utjecala na pravilnost postupka u smislu čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) jer se glede tog prigovora radi o pravilnoj primjeni materijalnog prava u primjeni čl. 102. i 103. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/97 – dalje: ZOS) a ne o činjeničnom pitanju.

Tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je 7. svibnja 2000. iznad mjesta K. došlo do pada zrakoplova „C. F.“ reg. oznake …vl. tuženika „A.“ Z., te da su smrtno stradali pilot zrakoplova Š. Ž. i putnik I. P. – sin tužitelja M. i F. P., a brat tužitelja B. P.,

- iz prijave za letenje od 27. travnja 2000. utvrđuje se da je pilot Š. Ž. predao tuženiku „A.“ Z. prijavu za letenje za godinu 2000. te da je kao pilot imao dozvolu za letenje s ukupno 269,50 sati letenja do dana podnošenja prijave, a i sami tužitelji navode da je Š. Ž. osposobljen za upravljanje letjelicom,

- iz preliminarnog izvješća Ministarstva pomorstva, prometa i veza, Odsjeka za istraživanje uzroka zrakoplovnih nesreća od 19. listopada 2000. utvrđuje se da na istraživanje uzroka zrakoplovne nesreće koja se dogodila 7. svibnja 2000. radi tročlano povjerenstvo, te da predmet nije u potpunosti završen, međutim da je prilikom očevida i kasnijim analizama utvrđeno da je vjerojatno uzrok nesreće činjenica da je pilot Š. Ž. izvršavao let protivno odobrenju i važećim propisima o letenju, odnosno pravilima za vizualno letenje koji je protivan propisima o letenju zrakoplova u neposrednoj blizini granice,

- iz izvješća koji je izradio K. K. dipl. ing. za potrebe tuženika „C.o.“ proizlazi da je uzrok nastanka štetnog događaja i padu zrakoplova let na nedozvoljenoj visini,

- da je zrakoplov tuženika „A.“ Z. u trenutku nesreće imao važeću svjedodžbu o provedbenosti, te nisu utvrđene tehničke neispravnosti zrakoplova, točnije bio je u ispravnom stanju i punoj letnoj eksploataciji, te da zrakoplov prije nezgode nije imao bilo kakva oštećenja i nedostatke,

- da je III. tužena isplatila osiguranu svotu I. i II. tužiteljima temeljem police dobrovoljnog osiguranja I. tuženika broj … kojom su osigurane osobe u zrakoplovu od posljedica nezgode.

Nije među strankama sporno da je zrakoplov u pogonu opasna stvar i da je vožnja zrakoplovom opasna djelatnost.

O osnovanosti tužbenog zahtjeva upravljenog prema II. tuženiku i III. tuženiku odlučuje se primjenom čl. 102. i 103. ZOS-a.

Temeljem odredbe čl. 102. ZOS-a vlasnik zrakoplova (I. tuženik) dužan je osigurati se od odgovornosti za štete koje zrakoplov može nanijeti trećim osobama, s time da se osobe koje se prevoze zrakoplovom ne smatraju trećim osobama, što znači da osiguranje od odgovornosti za štete trećim osobama ne pokriva osobe koje se prevoze zrakoplovom jer se te osobe ne smatraju trećim osobama.

Dakle preminuli prednik sin I. i II. tužitelja i brat III. tužitelja ne smatra se trećom osobom kao putnik u zrakoplovu.

Članak 103. određuje minimalne iznose osiguranja propisane čl. 102. ZOS-a ali ne mijenjaju krug osoba koje se smatraju trećim osobama niti sadržaj obveze osiguranja od odgovornosti vlasnika zrakoplova.

Stoga kako pok. I. P. nije treća osoba kao putnik u zrakoplovu, postojanje obveznog osiguranja vlasnika zrakoplova za štete koje mogu pretrpjeti treće osobe nije odlučno za odlučivanje o postojanju obveze II. i III. tuženika prema tužiteljima. Kako je III. tuženik isplatio I. i II.tužiteljima iznos svote osiguranja po polici dobrovoljnog osiguranja to ne postoji obveza II. i III. tuženika u svojstvu osiguravatelja naknaditi štetu tužiteljima koju oni trpe zbog smrti I. P..

S obzirom na navedeno valjalo je reviziju tužitelja djelomično odbiti glede II. i III. tuženika temeljem čl. 393. ZPP-a

Nije sporno u ovoj fazi postupka da je vlasnik zrakoplova I. tuženik. Odredbom čl. 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.

Odredba čl. 176. st. 1. ZOO-a određuje da će umjesto imaoca opasne stvari, ali isto kao i on, što ne znači uz njega nego umjesto njega ali na jednak način, odgovarati ona osoba kojoj je imalac stvari povjerio stvar da se njome služi.

U ovoj fazi postupka nije niti sporno da je pilot zrakoplova Š. Ž. član I. tuženika „A.“ Z..

Sudovi nižeg stupnja temeljem činjenice da je zrakoplov povjeren pilotu na korištenje smatraju da primjenom čl. 176. st. 1. ZOO-a ne postoji niti odgovornost I. tužene za naknadu štete tužiteljima.

Činjenica da je pilot kao član I. tuženika upravljao zrakoplovom upućuje na činjenicu da je zrakoplovom upravljao za ime i za račun I. tuženika, a ne isključivo u svoje ime.

Stoga zbog pogrešnog pravnog pristupa niti činjenično stanje glede eventualne ekskulpacije I. tužene za štetu kao imaoca (vlasnika) opasne stvari nije pravilno i potpuno utvrđeno.

Naime, da bi zaključak sudova nižeg stupnja bio pravilan potrebno je ocijeniti koje je značenje da je pilot član kluba - vlasnika zrakoplova, pod kojim se uvjetima prevoze putnici u zrakoplovima I. tuženika, je li I. tuženik kao vlasnik znao za prijevoz putnika, pod kojim uvjetima članovi kluba koriste zrakoplove i da li se ti uvjeti razlikuju od uvjeta eventualnog korištenja zrakoplova od strane osoba koje nisu članovi kluba ako je to uopće moguće.

Po ocjeni ovog suda tek tada moći će se pravilno primijeniti odredba čl. 174. ili čl. 176. ZOO-a koje uređuju pitanje objektivne odgovornosti imaoca opasne stvari i oslobađanja od odgovornosti temeljem čl. 176. cit. zakona.

Iz tih razloga valjalo je primjenom čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti presude suda prvog i drugog stupnja glede tužbenog zahtjeva upravljenog protiv I. tuženika i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Kako je ukinuta presuda glede I. tuženika valjalo je u tom dijelu ukinuti i odluku o troškovima postupka temeljem u smislu čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 8. travnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.