P-5447/2024-6 · Općinski građanski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5447/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po Mirjani Kopić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika GL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 25. lipnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Mirjane Kopić odvjetnice i punomoćnice tuženika Jasminke Dugandžija odvjetnice u OD Ruždjak i partneri, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 17. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku, kao hipotekarnom dužniku i vlasniku nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica], Pašnjak Škunca Stani u površini od 415 m2 da iz vrijednosti te nekretnine trpi namirenje tužiteljeve tražbine osigurane založnim pravom u iznosu od 126.400,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2019.g. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to sudskom prodajom nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica], Pašnjak Škunca Stani u površini od 415 m2, i namirenjem tužitelja iz postignute prodajne cijene, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da iz svoje imovine trpi namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 126.400,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2019.g. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.752,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 17. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su tužitelji i tuženik dana 02. svibnja 2018. sklopili ugovor o zajmu te su na osnovi istog isplatili tuženiku iznos od 126.400,00 eura, a tuženik se obvezao da će taj iznos vratiti najkasnije do 28. veljače 2019. Tužitelji su tuženiku pozajmili novac za dovršetak stambene zgrade te se tuženik obvezao da će tužiteljima ili vratiti novac ili izgraditi dva apartmana, no tuženik niti je vratio novac, niti je sagradio apartmane, kako se to obvezao predugovorom o kupoprodaji od 02. svibnja 2018. Navode da je na osnovi predmetnog ugovora o zajmu na nekretnini tuženika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Pašnjak Škunca Stani, ukupne površine 415 m2, upisano založno pravo u korist tužitelja pod brojem Z-10085/2018 od 03. svibnja 2018. Slijedom navedenog, kako je potraživanje dospjelo, a tuženik nije vratio zajam u ugovorenom roku, niti su apartmani izgrađeni u ugovorenom roku, predlažu sudu da donese presudu da je tuženik dužan trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 126.400,00 eura sa zateznim kamatama od 01.03.2019. pa do isplate i to sudskom prodajom nekretnine upisane u u toč. I izreke, te namirenjem tužitelja iz postignute prodajne cijene, kao i da iz svoje imovine trpi namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 126.400,00 eura sa zateznim kamatama od 01.03.2019. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi, prvenstveno ističe prigovor presuđene stvari s obzirom da je između istih stranaka po istoj pravnoj osnovi već vođen postupak P-12275/19 u kojem je tužitelj sa svojim zahtjevom pravomoćno odbijen u cijelosti. Nadalje, ističe prigovor zastare jer je obveza tuženika dospjela 28.2.2019., a tužba je podnesena nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka. Predlaže odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o zajmu od 2.5.2018. (list 5), zk izvadak (list 9), predugovor o kupoprodaji (list 11), nalaz osiguranja dokaza R1- 110/19 (list 16), te je izvršen uvid u priklopljen ovosudni spis P-12275/19.

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

5. Među strankama nije sporno da su stranke 2. svibnja 2018. sklopile Ugovor o zajmu, na temelju kojeg su tužitelji tuženiku pozajmili iznos od 126.400,00 eura, s obvezom tuženika da im taj iznos vrati do 28. veljače 2019. te nije sporno da im tuženik taj iznos nije vratio, kao i da su tužitelji svoju tražbinu osigurali založnim pravom. Isto tako nije sporno da su stranke istog dana, 2. svibnja 2018., sklopile i Predugovor o kupoprodaji predmet kojeg je sklapanje ugovora o prodaji dva apartmana za cijenu od 140.400,00 eura ukupno, kojim su se obvezali sklopiti ugovor o prodaji za kupnju predmetna dva apartmana, najkasnije do 28. veljače 2019., a kupoprodajna cijene je trebala biti zatvorena na način da u slučaju sklapanja ugovora o prodaji tuženik ne mora vratiti pozajmljeni iznos, već on postaje dio cijene, a tužitelji mu plaćaju razliku do ugovorene vrijednosti predmetnih nekretnina. Nije sporno niti to da među strankama nikada nije sklopljen ugovor o prodaji. Konačno neprijeporno je i da su tužitelji u parničnom postupku kod ovoga suda P-12275/19 pravomoćno odbijeni sa zahtjevom da sud naloži tuženiku da trpi namirenje tražbine u iznosu od 126.400,00 EUR.

6. Sporna je osnovanost prigovora presuđene stvari, prigovora zastare, kao i to postoji li osnov zahtjeva tužitelja.

7. Prvenstveno valja istaknuti da je sud našao neosnovanim istaknuti prigovor presuđene stvari. U tom smislu nesporna je činjenica da je kod ovog suda u predmetu P-12275/19 donesena pravomoćna presuda dana 30.9.2022. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-286/23 od 23.7.2024. u kojem predmetu je odbijen tužbeni zahtjev istih tužitelja protiv istog tuženika da mu sud naloži trpljenje namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 126.400,00 EUR. Tužbeni zahtjev je odbijen jer iz izreke nije bilo vidljivo iz koje nekretnine, odnosno koje vrijednosti zaloga tužitelji traže namirenje tražbine, odnosno nisu izabrali i odredili da li žele namirenje iz založene nekretnine, ili iz imovine svoga dužnika, ili istodobno s obje osnove (čl. 336. st. 3. i 4. ZVDSP).

8. U ovom predmetu tužitelji su postavili zahtjev na način da su tražili da sud naloži tuženiku kao vlasniku nekretnine da trpi namirenje tužiteljeve tražbine sudskom prodajom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Pašnjak Škunca Stani, ukupne površine 415 m2, a također i da iz svoje imovine trpi namirenje njihove tražbine.

9. Dakle, iako nesporno postoji subjektivni identitet spora jer se radi o istim strankama, a i tužba se temelji na istim činjenicama i na istom pravnom osnovu, ne radi se o objektivnom identitetu jer zahtjevi nisu identični, a što je i na prvi pogled vidljivo usporedbom obiju tužbi. Stoga, zbog činjenice da su tužitelji odbijeni sa zahtjevom koji nije bio dovoljno određen i na valjani način postavljen, isti ne mogu biti onemogućeni da postave novi zahtjev kako valja, što su u ovom predmetu i učinili, te se ne radi o presuđenoj stvari jer su njihovi zahtjevi sadržajno različiti.

10. Odredbom čl. 336 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu Zakona o vlasništvu) propisano je da založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene nekretnine, dok je odredbom čl. 297. st. 1 istog Zakona propisano da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdanji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Temeljem čl. 339 st. 1 Zakona o vlasništvu založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga.

11. Uvidom u presliku Ugovora o zajmu od 02. svibnja 2018. utvrđeno je da su isti sklopili tužitelji kao zajmodavci i tuženik kao zajmoprimac kojim su se tužitelji obvezali isplatiti tuženiku zajam od 126.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, te je isti iznos tuženiku i isplaćen, što je potvrdio tuženik svojim potpisom, te se obvezao zajam vratiti najkasnije do 28. veljače 2019. Također je utvrđeno da je tuženik kao zajmoprimac - založni dužnik suglasan da se radi osiguranja tražbine tužitelja kao zajmodavca u iznosu od 126.400,00 eura u korist zajmodavca kao založnog vjerovnika uknjiži pravo zaloga na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Pašnjak Škunca Stani, ukupne površine 415 m2, koje nekretnine je zajmoprimac vlasnik u 1/1.

12. Uvidom u Predugovor o kupoprodaji od 02. svibnja 2018. utvrđeno je da su isti sklopili tuženik kao prodavatelj i tužitelji kao kupci kojim se ugovorne strane obvezuju najkasnije do 28. veljače 2019. zaključiti ugovor o kupoprodaji kojim tuženik prodaje, a tužitelji kupuju suvlasnički dio nekretnine koja će biti izgrađena na kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 104,19 m2, na kojoj će biti uspostavljeno i s kojim će biti neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to:

- apartman br. 5 na drugom katu objekta, koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice sa WC-om, dvije sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom i lođom u površini od cca 52,09 m2;

- apartman br. 6 na drugom katu objekta, koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice sa WC-om, dvije sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom i lođom u površini od cca 52,09 m2, te dva pripadajuća parkirna mjesta, a sve zajedno s odgovarajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao i suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem će navedena zgrada biti sagrađena, sukladno načelu jedinstvenosti nekretnina u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

13. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je koristio iskaze stranaka iz parničnog predmeta P-12275/19, s čime su obje stranke bile suglasne.

14. Tužitelji u svom iskazu u bitnome navode da su sa tuženikom sklopili ugovor o zajmu 02. svibnja 2018. u iznosu od 126.400,00 eura te su navedeni iznos i isplatili tuženiku, a dogovor je bio da im tuženik ili vrati taj novac ili da od istog kupe dva apartmana za koje su potpisali predugovor o kupoprodaji dana 02. svibnja 2018. na način da bi na pozajmljeni iznos od 126.400,00 eura dodali daljnji iznos tako da bi ukupna kupoprodajna cijena bila 140.400,00 eura. Navode da predmetni apartmani nisu do kraja izgrađeni, nema struje, vode i u njima je vlaga, a tuženik im nije pozajmljeni novac nikada vratio.

15. Tuženik u svom iskazu u bitnome navodi da je sklopio sa tužiteljima ugovor o zajmu i predugovor o kupoprodaji apartmana 02. svibnja 2018. te je dogovor bio da mu tužitelji pozajme iznos od 126.400,00 eura, koji su mu i isplatili, kako bi mogao izgraditi apartmane koje bi nakon izgradnje tužitelji kupili na način da uz pozajmljeni iznos isplate tužitelju i daljnji iznos tako da bi ukupna kupoprodajna cijena iznosila 140.400,00 eura. Navodi da su apartmani 98% dovršeni, no tužitelji nisu željeli tužitelju isplatiti daljnji ugovoreni iznos već su inzistirali da se ishodi uporabna dozvola i elaborat o etažiranju, tako da nikada nije sklopljen ugovor o kupoprodaji. Navodi da je predao ključeve apartmana tužiteljima, te da se isti nalaze kod njih. Također navodi da ništa od pozajmljenog iznosa nije vratio tužiteljima te da se ugovor o kupoprodaji ne može sklopiti jer nije upisao apartmane u zemljišne knjige, potrebno je napraviti tehnički pregled apartmana, dobiti uporabnu dozvolu, te elaborat o etažiranju, katastarski i geodetski projekt kako bi se isti mogli upisati u zemljišne knjige. Navodi da će ili vratiti pozajmljeni iznos ili potpisati ugovor o kupoprodaji apartmana kako je to bilo dogovoreno.

16. Sud je iskazima stranaka u potpunosti poklonio vjeru, jer su isti iskazivali logično, životno i uvjerljivo te su u bitnim činjenicama iskazivali i suglasno.

17. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno iz Ugovora o zajmu od 02. svibnja 2018., Predugovora o kupoprodaji od 02. svibnja 2018., te iskaza tužitelja i tuženika sud nalazi utvrđenim da su tužitelji kao zajmodavci isplatili tuženiku kao zajmoprimcu iznos od 126.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate dana 02. svibnja 2018. sukladno odredbama čl. 499. i 501. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO), te da se tuženik obvezao navedeni zajam vratiti najkasnije do 28. veljače 2019. što nije učinio, kao i da je uknjiženo založno pravo predmetne tražbine u korist tužitelja na nekretnini u vlasništvu tuženika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Pašnjak Škunca Stani, ukupne površine 415 m2.

18. Tuženik i sam u svom iskazu izrijekom navodi da mu je predmetni zajam u iznosu od 126.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate isplaćen od strane tužitelja te da isti nije vratio tužiteljima, kao i da apartmani iz predugovora o kupoprodaji za izgradnju kojih mu je isplaćen predmetni zajam nije dovršio te iste nije upisao u zemljišne knjige jer nije napravljen tehnički pregled apartmana, nije ishođena uporabna dozvola, te elaborat o etažiranju, katastarski i geodetski projekt kako bi se isti mogli upisati u zemljišne knjige, pa stoga nije niti moguće sklopiti ugovor o kupoprodaji. Činjenica da predmetni apartmani nisu dovršeni u ugovorenom roku do 28. veljače 2019. utvrđena je i uvidom u spis Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj: R1-110/19 gdje je izvršeno osiguranje dokaza očevidom i građevinskim vještačenjem istih.

19. Slijedom navedenog, a s obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik vlasnik nekretnine opterećene založnim pravom i ujedno založni dužnik, isti je dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja kao hipotekarnog vjerovnika iz vrijednosti te nekretnine. Stoga je, pri nedvojbenoj činjenici da je založno pravo (hipoteka) upisano u zemljišnim knjigama, neupitno tužiteljevo pravo ovom hipotekarnom tužbom zahtijevati od tuženika kao vlasnika založne nekretnine da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine, i to kako sudskom prodajom nekretnine, tako i iz dužnikove imovine (čl. 336. st. 4. ZVDSP).

20. Pritom sud ne smatra da je na osnovanost tužiteljevog zahtjeva od utjecaja činjenica da je dana 02. svibnja 2018. sklopljen Predugovor o kupoprodaji između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupaca. To sve iz razloga što predugovor ne predstavlja temelj za stjecanje prava vlasništva, već se njime samo preuzima obveza sklopiti glavni ugovor, do čega nedvojbeno nikada nije došlo.

21. Slijedom navedenog, a s obzirom da nesporno glavni ugovor nikada nije sklopljen, niti je nekretnina ikada dovršena, što potvrđuje i sam tuženik u svom stranačkom iskazu, tužitelji nemaju drugi pravni put nego podnijeti predmetnu hipotekarnu tužbu.

22. Konačno, vezano za istaknuti prigovor zastare, ističe se kako slijedi:

23. Člankom 214. ZOO-a propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a odredbom čl. 225. istoga zakona propisan je petogodišnji opći zastarni rok računajući od dospijeća obveze.

24. S obzirom da je u ovom slučaju tuženikova obveza dospjela 28.2.2019., to bi do podnošenja tužbe dana 22.9.2024. nastupila zastara, odnosno protekao bi petogodišnji rok.

25. Međutim, odredba čl. 222. st. 1. ZOO-a propisuje da i kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari ako je drži u rukama, ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Ista odredba propisuje da se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari.

26. S obzirom na nespornu činjenicu da je pravo zaloga tužitelja upisano u javnoj knjizi, a navedena je činjenica jača od zastare, to se za glavno potraživanje u ovom slučaju ne može smatrati da je zastarjelo, slijedom čega je tuženikov prigovor u tom dijelu neosnovan.

27. Pritom se ističe da je točno da sukladno čl. 346. Zakona o vlasništvu založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova. Međutim, zastara kao takva nije jedan od načina prestanka obveze u smislu čl. 160. st. 1. ZOO-a, jer obveza i glavnice i kamata i dalje postoji, no ista nakon što nastupi zastara više nije ostvariva sudskim putem, slijedom čega odredba čl. 360. Zakona o vlasništvu uopće nije primjenjiva. Nadalje, čak i da nije tako, upravo zato i postoji odredba čl. 222. st. 1. ZOO-a prema kojoj se tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može namiriti iz opterećene stvari neovisno o zastari ako je upisana u javnoj knjizi, dakle upisana hipoteka za glavnicu ne zastarijeva sve dok postoji dug.

28. Što se pak tiče potraživanja vezano za zatezne kamate, u slučaju da su iste kao akcesorno potraživanje zastarjele, tužitelji se za te kamate ne bi mogli namiriti iz opterećene stvari.

29. Međutim, po mišljenju suda na potraživanje zateznih kamata valja primijeniti odredbu čl. 240. ZOO-a prema kojoj se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja i sl. 30. Uvidom u iskaz tuženika na ročištu kod ovog suda održanom dana 22.9.2022. u predmetu P-12275/19 sud je utvrdio, koju činjenicu tuženik nije osporio već se dapače suglasio da se njegov iskaz koristi u ovome predmetu, da je tuženik na poseban upit suda, a potom i punomoćnika tužitelja, naveo da ništa od iznosa koji su mu tužitelji pozajmili nije vratio te da će ili vratiti pozajmljeni iznos ili potpisati ugovor o kupoprodaji apartmana kako je to bilo dogovoreno.

31. Navedena izjava tuženika nedvojbeno predstavlja priznanje duga jer tuženik ne samo da ne osporava da nije vratio dug koji je predmet njegove obveze, već naprotiv iskazuje na određeni način žaljenje i spremnost da to učini naknadno, što do danas nije učinio. Nema zapreke da priznanje duga bude usmenim putem niti bilo koji pravni propis propisuje obveznu pisanu formu, pa sud smatra da je na ročištu 22.9.2022. dug doista priznat, nakon čega u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

32. Slijedom navedenog čak i kada se za glavno potraživanje ne bi primijenila odredba čl. 222. ZOO-a, u svakom je slučaju i za glavnicu i za kamate došlo do prekida zastare, sve imajući u vidu da tuženik u svom stranačkom iskazu niti jedan segment duga nije doveo u pitanje.

33. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva ista među strankama nije bila posebno sporna, a proizlazi iz sklopljenog ugovora o zajmu, kao i rok dospijeća, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i presuditi kao u izreci ove presude.

34. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužiteljima zastupanima po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (tbr. 7/1) 1.902,84 EUR i zastupanje na ročištu 25.6.2025. (tbr. 9/1) 1.902,84 EUR, ukupno 3.805,68 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 951,42 EUR, te sudske pristojbe na tužbu 331,81 EUR i presudu 663,61 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 5.752,52 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155. ZPP-a.

35. Na tako utvrđeni trošak valjalo je dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza naknade toga troška dospijeva s danom donošenja presude, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu 17. srpnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljima po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu od 663,61 EUR

2. tuženiku po punomoćniku