Rev-1665/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1665/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I. tužitelja G. R., II. tužiteljice V. R. i III. tužitelja E. R., svi iz P., svi zastupani po punomoćniku A. Z., odvjetniku u P., protiv tuženika A. o. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku V. J., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. do III. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3499/09-2 od 7. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-48/06-47 od 31. listopada 2008., u sjednici održanoj 5. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3499/09-2 od 7. ožujka 2011. u dijelu u kojem je odbijena žalba I. tužitelja G. R. i III. tužitelja E. R., te je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-48/06-47 od 31. listopada 2008. u dijelu u kojem su odbijeni tužbeni zahtjevi I. i III. tužitelja, u dijelu u kojem je naloženo I. i III. tužiteljima nadoknaditi tuženiku parnični trošak i u dijelu u kojem su odbijeni zahtjevi I. i III. tužitelja za naknadu parničnog troška, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija II. tužiteljice V. R. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3499/09-2 od 7. ožujka 2011., odbacuje se kao nedopuštena.

III. Odluka o naknadi troška žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

„Tuženik je dužan I. tužitelju na ime materijalne štete isplatiti iznos od 17.302,59 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos i to tekuću od 28. ožujka 2006. godine pa do konačne isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom sudske ovrhe.

Tuženik je dužan I. tužitelju na ime nematerijalne štete isplatiti iznos od 86.000,00 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos tekuću od dana donošenja presude pa do konačne isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom sudske ovrhe.

Tuženik je dužan II. tužiteljici na ime nematerijalne štete isplatiti iznos od 86.000,00 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos tekuću od dana donošenja presude pa do konačne isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom sudske ovrhe.

Tuženik je dužan III. tužitelju na ime nematerijalne štete isplatiti iznos od 147.500,00 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos tekuću od dana donošenja presude pa do konačne isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom sudske ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 52.352,64 kune u roku od 15 dana.

III. U preostalom se dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbija.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I. do III. tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) podnio III. tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP podnijeli I. tužitelj i II. tužiteljica smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju slijedećeg materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana:

„Da li je obaveza putnika automobila ukoliko sijedi na zadnjoj klupi automobila koristiti se sjedištem lijevim ili desnim, a ne središnjim, unatoč činjenici da je automobil registriran za pet putnika, a sve zato što zadnja klupa automobila ima na lijevoj i desnoj strani sigurnosni pojas utvrđen s tri točke, a središnje mjesto sigurni pojas utvrđen sa dvije točke, jer to sjedište nema takvu sigurnosnu funkciju kao sjedište lijevo i desno?“.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju I. do III. tužitelja.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn,

2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Revizija III. tužitelja udovoljava vrijednosnom kriteriju za reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude koji se odnosi na tužbeni zahtjev III. tužitelja prelazi 100.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP).

I revizija I. tužitelja udovoljava istom vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude koja se odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu I. tužitelja prelazi također 100.000,00 kn. Naime, tužbeni zahtjev I. tužitelja odnosi se na novčanu svotu od 103.302,59 kn (od čega na naknadu materijalne štete 17.302,59 kn, a ostalih 86.000,00 kn na naknadu nematerijalne štete).

Stoga, a imajući u vidu da je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP dopuštena samo ukoliko stranka ne može podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, predmetna revizija I. tužitelja također je razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Revizija I. i III. tužitelja je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. toga Zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP.

No, u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, a što je moglo biti od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane drugostupanjske presude. Navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena je pred drugostupanjskim sudom, jer taj sud nije na jasan i potpun način ocijenio sve žalbene navode I. do III. tužitelja koji su od odlučnog značaja.

Predmet spora su tužbeni zahtjevi I. do III. tužitelja za naknadu štete koju trpe uslijed smrti njihova sina odnosno brata A. R. koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je sada pok. A. R. sjedio na zadnjoj klupi osobnog automobila koji se frontalno sudario sa teretnim vozilom, da pri tome nije bio vezan jednim od dva sigurnosna pojasa koja su se nalazila na bočnim stranama vozila, a da je bio vezan jednim od navedenih sigurnosnih pojaseva da bi posljedice bile znatno manje tako da bi bila izbjegnuta njegova smrt, a uslijed čega prvostupanjski sud zaključuje da je zbog te okolnosti sada pok. A. R. doprinio nastanku štete u dijelu od 30%.

Pobijajući prvostupanjsku presudu tužitelji su kao žalbeni razlog u žalbi naveli i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjenu pred prvostupanjskim sudom, jer da prvostupanjska presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama. Tako su u žalbi naveli da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. V. S. (usmeno dopunjenog na ročištu od 21. listopada 2008.) proizlazi da u situaciji kada bi A. R. bio vezan sigurnosnim pojasom, to bi spriječilo osobito teško ozljeđivanje ali čime bi bio samo odgođen smrtni ishod. Stoga su tužitelji u žalbi smatrali da nevezivanje A. R. sa sigurnosnim pojasom nije u uzročno posljedičnoj vezi sa nastupom smrti, a radi čega u tom pravcu niti nema njegovog doprinosa nastanku predmetne štete.

Drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude ne daje jasnu i potpunu ocjenu tog žalbenog navoda tužitelja već ukazuje da prihvaća činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu pa i činjenicu da prema nalazu medicinskog vještaka poginuli u trenutku prometnog udesa nije bio vezan sigurnosnim pojasom, što proizlazi iz dinamike predmetnog štetnog događaja i evidentiranih ozljeda, jer da je bio vezan sigurnosnim pojasom on bi spriječio pomak tijela prema unaprijed, ne bi spriječio ozljeđivanje ali bi spriječio ozljedu glave a time i tešku ozljedu difuznog nagnječenja mozga, tako da bi bio odgođen smrtni ishod. Iz toga bi proizlazilo da je drugostupanjski sud ipak prihvatio prije navedeni žalbeni navod tužitelja. No iz daljnjeg dijela obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da unatoč tome drugostupanjski sud ocjenjuje da je A. R. doprinio nastanku štete i iz razloga nevezivanja sigurnosnim pojasom. Stoga ostalo je nejasna i nepotpuna ocjena drugostupanjskog suda tog žalbenog navoda tužitelja. Ovo stoga što nije jasno zbog čega drugostupanjski sud zaključuje da je A. R. doprinio nastanku štete nevezivanjem sigurnosnim pojasom, kada istovremeno zaključuje da bi i u situaciji da je bio vezan sigurnosnim pojasom, smrtni ishod bio samo odgođen. Prije navedeni žalbeni navod tužitelja bilo je potrebno ocijeniti na potpun i jasan način. Ovo posebno iz razloga što navedeni vještak u pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da do smrtne posljedice ne bi došlo da je A. R. bio vezan sigurnosnim pojasom, a što dijelom potvrđuje i u usmenom iskazu na ročištu od 21. listopada 2008. No, na tom ročištu imenovani vještak ipak iznosi zaključak da bi u situaciji da je A. R. bio vezan sigurnosnim pojasom, ta okolnost samo odgodila smrtni ishod.

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o žalbi I. i III. tužitelja protiv pobijane drugostupanjske presude, a u obrazloženju koje odluke će dati jasnu i potpunu ocjenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja.

Revizija II. tužiteljice nije dopuštena.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija II. tužiteljice nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. toga Zakona.

Ovo stoga što II. tužiteljica u reviziji nije na određen način izložila razloge zbog kojih smatra da je navedeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

II. tužiteljica je u reviziji kao razlog važnosti predmetnog materijalnopravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana tek uopćeno navela da je potrebno da revizijski sud o tom pitanju zauzme pravni stav kako bi se izbjegla izvjesna različita tumačenja drugostupanjskih sudova (što bi upućivalo na razlog važnosti iz čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP). No, II. tužiteljica u reviziji na određen i konkretan način ne iznosi razloge zbog kojih ocjenjuje da bi se moglo očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o predmetnom materijalnopravnom pitanju mogli imati različita shvaćanja.

Kako je podnesena predmetna revizija II. tužiteljice, podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nedopuštena, to ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

Odluka o naknadi troška žalbenog postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 5. svibnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.