Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to value threshold under Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal as inadmissible because the case value did not meet the statutory threshold for review. The tenant argued for appeal rights, but the court calculated the value based on one year's rent at 274 dinars monthly, totaling 3,288 dinars. Since this amount was below the 8,000 dinars limit required for appeals at the time, the review was legally barred.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 38. ZPP: An appeal is inadmissible if the subject matter value, calculated based on annual rent for tenancy disputes, does not exceed the statutory threshold.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3462/1999-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zadar, protiv tuženika M. K. iz Z., koga zastupa J. Š., odvjetnik iz Z., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji, koju je tuženik izjavio protiv presude Županijskog suda u Zadru od 20. veljače 1991. godine broj Gž-160/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 26. prosinca 1990. godine broj P-1964/90, na sjednici održanoj dana 3. veljače 2000. godine,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija kao nedopuštena.
Obrazloženje
Županijski sud u Zadru, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 20. veljače 1991. godine broj Gž-160/91-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Zadru od 26. prosinca 1990. godine broj P-1964/90, kojom je otkazano stanarsko pravo tuženome M.K. na stanu u kući u Z., K. …, izgrađenoj na čkbr. 3599 k.o. Z., pa je ujedno tuženome naloženo da stan - kuću slobodnu od svojih stvari i osoba preda tuženom Gradu Z. i nadoknadi parnični trošak u svoti od 1.024,00 HRD.
Protiv te drugostupanjske presude izjavio je reviziju tuženi.
Revizija nije dopuštena.
Tužba je podignuta 29. studenog 1990. godine. U to vrijeme u smislu čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) nije bila dopuštena revizija, ako vrijednost predmeta spora ne bi prelazila 8.000 tadašnjih dinara. U smislu čl. 38. ZPP kada se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korištenja stana odnosno poslovnih prostorija vrijednost predmeta spora se računa prema jednogodišnjoj najamnini odnosno zakupnini, osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme. Iz dopisa Upravnog odjela za financije Grada Z. od 28. listopada 1999. godine proizlazi da je za prijeporni stan stanarina glasila u času podizanja tužbe 274,00 tadašnjih dinara mjesečno. Prema tome, jednogodišnja najamnina je glasila na svotu od 3.288,00 tadašnjih dinara, pa revizija u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.
Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 392. ZPP riješio kao u izreci.
U Zagrebu, 3. veljače 2000. godine.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.