Rev-x-65/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 65/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I. tužiteljice B. C., II. tužitelja V. C., oboje iz D. P., oboje zastupani po punomoćniku D. P., odvjetniku u K., …, protiv I. tuženika I. S. i II. tužene M. S., oboje iz D. P., oboje zastupani po punomoćniku D. S., odvjetniku u K., …, radi utvrđenja vlasništva i ispravka međe, odlučujući o reviziji I. tužiteljice i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gž-616/2010-2 od 10. listopada 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ozlju posl. broj P-647/04-48 od 30. studenog 2009.,u sjednici održanoj 4. studenog 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija I. tužiteljice i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. broj Gž-616/2010-2 od 10. listopada 2013. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tužitelji vlasnici dijela kč. br. 1981/2 k.o. D. P., a koji dio je na skici očevida mjerničkog vještaka M. B. od 20. rujna 2007., označen slovima A-A1-B u površini od 55 m², te da se slijedom toga uredi međa između nekretnine tužitelja kč. br. 1981/2 i nekretnine kč. br. 1981/1 obje k.o. D. P. tako da međa ide linijom A-B navedene skice (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tužiteljima nadoknaditi tuženima parnični trošak od 12.830,75 kn (st. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I. tužiteljice i II. tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnijeli I. tužiteljica i II. tužitelj naznačujući slijedeće materijalnopravno pitanje za koje smatraju da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: "Da li se u konkretnom slučaju može primijeniti institut redovne dosjelosti, odnosno da li su ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koja odredba predstavlja mjerodavno materijalno pravo za donošenje pravilne odluke u sporu?".

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je donesena i koje u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji naznačeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Ovo iz razloga što stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću u smislu čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) ovisi o činjeničnim okolnostima svakog konkretnom slučaja, a koje okolnosti su vezane za kakvoću posjeda (zakonitost, istinitost i poštenje) te za vremensko trajanje neprekidnog samostalnog posjedovanja nekretnine. Stoga odgovor u reviziji naznačeno materijalnopravno pitanje ovisi isključivo o činjenicama utvrđenim u konkretnom postupku, pa stoga dakle, to materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. b. st. 3. ZPP predmetnu reviziju I. tužiteljice i II. tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 4. studenoga 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.