Revr-1834/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1834/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. A. iz S., koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika „P.“ d.o.o. Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr - 546/11-2 od 5. lipnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr - 3969/08 od 6. travnja 2010., u sjednici održanoj 29. listopada 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopušten poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 14. travnja 1999., te time i zahtjev na isplatu neisplaćenih plaća u iznosu od 61.103,12 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos, za isplatu neisplaćene božićnice i regresa za godišnji odmor za 1999., 2000. i 2001., te na sudski raskid radnog odnosa s danom 1. travnja 2002..

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13

– dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja i iznijeto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica opisno ukazuje u reviziji.

Drugostupanjska presuda, obzirom da se donosi povodom pravnog lijeka podnijetog protiv prvostupanjske presude, može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja – i sa njom glede utvrđenog činjeničnog supstrata čini određeno pravno jedinstvo, pa drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene prigovore koje je tužiteljica isticala tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i na koje je taj sud dao odgovor, nije donio nejasnu ili kontradiktornu odluku i počinio bitnu povredu postupka time što je konstatirao da prihvaća činjenična utvrđenja (posebno kada je riječ o gospodarskim razlozima zbog kojih je došlo do smanjenja opsega poslovanja tuženika) i pravne zaključke suda prvog stupnja i što se pozvao na razloge iz prvostupanjske presude.

Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra revidentica da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini revidentica.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 14. travnja 1999., te ovim osnovom zahtjev na isplatu neisplaćenih plaća, božićnice i regresa za godišnji odmor, kao i sudski raskid radnog odnosa.

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužiteljice nakon što su utvrdili slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica osnovom sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme bila zaposlena kod tuženika na poslovima aranžera - kreatora,

- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. travnja 1999. tužiteljici otkazan ugovor o radu,

- da tužiteljica u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije bila sindikalna povjerenica,

- da se opseg poslovanja tuženika zbog gospodarskih razloga smanjio, što je rezultiralo smanjenjem potrebe za brojem radnika kod tuženika, čime je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radila tužiteljica, pa su postojali opravdani razlozi za otkaz,

- da tuženik nije mogao zaposliti tužiteljicu na drugim poslovima, niti je uz dodatno obrazovanje, odnosno osposobljavanje zaposliti na nekom drugom radnom mjestu,

- da je kod ovog redovitog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu poslodavac vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika,

- da tuženik šest mjeseci nakon otkaza nije na istim poslovima zaposlio drugog radnika, te

- da se tuženik kod otkaza savjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji nije imao primjedbi i prijedloga na namjeravanu odluku.

Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidentice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

Na navedeno utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 113. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – u daljnjem tekstu: ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Shodno odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a, teret u dokazivanju ovih pretpostavki je na tuženiku. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, kod tuženika je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radila tužiteljica zbog gospodarskih razloga, čime su postojali opravdani razlozi za otkaz. S druge strane, kod ovog poslovno uvjetovanog otkaza ispunjene su i pretpostavke iz čl. 113. st. 2. do 4. ZR-a, čime je otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici po ovom osnovu dopušten i zakonit.

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tuženik se s podacima o namjeravanoj odluci obratio sindikalnom povjereniku kako to nalaže odredba čl. 152. ZR-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 3. ZR-a. Kako se po ovom zahtjevu u predviđenom roku (čl. 152. st. 4. ZR-a) sindikalni povjerenik nije očitovao, to se shodno odredbi čl. 152. st. 5. ZR-a smatra da nije imao primjedbi i prijedloga. Tužiteljica prema utvrđenju nižestupanjskih sudova u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije bila sindikalna povjerenica, pa se tužiteljica neosnovano poziva na primjenu odredbe čl. 137. ZR-a.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 29. listopada 2014.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.