Gžp-348/2015-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžp-348/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić, kao suca izvjestitelja i Ivice Botice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskih cesta d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po pun. T. S., dipl. pravniku kod tužitelja protiv tuženika pod 1) M. Ć., OIB: ..., iz S., ... i pod 2) P. Ć., OIB: ..., iz S., ..., oba zastupana po pun. B. A., odvj. u S., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbe stranaka protiv presude i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P1- 147/10 od 16. siječnja 2015. godine, dana 8. prosinca 2016. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-147/10 od 16. siječnja 2015. godine u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

r i j e š i o j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-147/10 od 16. siječnja 2015. godine te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Dužni su tuženici pod 1) i 2) isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.667.286,00 kn na jednake dijelove sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 13. rujna 2006. g. do isplate po stopi od:

-od 15% godišnje u periodu od 13. rujna 2006. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-od 12% godišnje u periodu od 1. srpnja 2011. g. pa nadalje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio isplatu dosuđenog iznosa glavnice solidarno od tuženika pod 1) i 2), tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

I. Odbacuje se tužba u dijelu kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da nije zaključena nagodba između stranaka dana 21. svibnja 1998. g. označena kao Klasa: UP-I-943-05/98- 01/01, Ur. broj: 2181-08/07-98-7 te da stoga ne proizvodi pravne učinke kao nedopuštena.

II. Dužni su tuženici pod 1) i 2) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 5.288,00 kn.

Iz žalbe tužitelja proizlazi da isti pobija rješenje kojim se odbacuje tužba, zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja preinači rješenje na način da sud utvrdi da nije zaključena nagodba između stranka dana 21. svibnja 1998. godine i da stoga ne proizvodi pravne učinke, podredno da ukine u tom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i tužbu odbije odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je osporio navede uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

Nakon što je pobijana odluka ispitani u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a riješeno je kao u izreci ove odluke zbog slijedećih razloga:

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da između stranka u predmetu Ureda državne uprave u Splitsko–dalmatinskoj županiji, Ispostave S., Klasa: UP-I-943-05/98-01/01 nije zaključena nagodba temeljem koje je tuženicima isplaćen iznos od 1.667.286,00 kuna koja, stoga, da ne proizvodi pravne učinke, te isplata navedenog iznosa s pripadajućim kamatama.

U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da se pred Uredom državne uprave u Splitsko–dalmatinskoj županiji, Ispostava S. vodio postupak radi određivanja naknade eksproprirane rješenjem Klasa: UP-I-943-04/90-01- 02 od 16. listopada 1990. godine, koje nekretnine su ekspropirane radnji izgradnje magistralne ceste mc 11. S. – S. dionica B. – K. – G. i rekonstrukcije djela ceste mc 29. na području k.o. S., S., M., K. i K.,

- da iz zapisnika od 21. svibnja 1998. godine proizlazi da je prije unošenja teksta nagodbe navedeno da punomoćnik presumptivnih nasljednika J. Ć. (odvjetnik V. S.) izjavljuje kako prihvaća ponudu, da je voditelj postupka upozorio stranke na odredbu članka 23. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj 9/94, 35/94, 114/01, 79/06, 4/11, 34/12 i 74/14 – dalje: ZI) prema kojem se nagodba smatra sklopljenom kada stranke potpišu zapisnik u koji je nagodba unesena, a da je u tekstu nagodbe u primjeru zapisnika koji je dostavljen u predmetni spis i koji je dostavljen u ovršni predmet Ovrpl-5090/06 navedeno je da su zapisnik potpisali voditelj postupka, zapisničarka i stranke A. B., I. D., V. S. te P. i M. Ć. a sudu nije dostavljen zapisnik koji bi sadržavao originalne potpise navedenih osoba, nego ovjereni otpravak zapisnika na čijem kraju su dodana imena svih stranaka koje su izvorno potpisale te je iza njihovih imena slova v.r., da punomoćnik tuženika – odvjetnik V. S. do održavanja ročišta dana 10. srpnja 1998. godine nije imao urednu punomoć za zastupanje tuženika u Upravnom postupku, te da njegov potpis nije mogao zamijeniti potpise stranaka na zapisniku od 21. svibnja 1998. godine,

- da je voditelj postupka u uvodu zapisnika naveo da je pred tim uredom 25. svibnja 1998. godine iznesena ponuda Hrvatske uprave za ceste, da je sastavni dio zapisnika bila i nagodba o naknadi te da je ostavljen poček privremenom punomoćniku da isti potpiše a kako punomoćnik nije potpisao predmetnu nagodbu voditelj postupka da je zatražio očitovanje svih zakonskih nasljednika J. Ć. a to su N. Ć. – supruga, P. i M. Ć. – sinovi i I. K. – kći o tome da li oduzimaju punomoć odvjetniku V. S. odnosno da li mu je ispuštaju kako bi mogla biti sastavni dio spisa,

- da je nakon ročišta održanog dana 10. srpnja 1998. godine održano još ročišta i to 9. srpnja 1999. godine, 11. veljače 2000. godine , 25. veljače 2000. godine, 9. lipnja 2011. godine na kojem su stranke iznosile svoje prijedloge i očitovanja, a vezano uz određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu u vlasništvu pok. J. Ć.,

- da se u Upravnom predmetu ne nalazi original zapisnika o usmenoj raspravi od 21. svibnja 1998. godine vezano za stranke Ć. koje je zastupao odvjetnik V. S. da su izjave tuženika da su zapisnik potpisali i na taj način pristali na ponudu tužitelja potpuno suprotne suglasnim navodima voditelja postupka P. Č. i tadašnjeg punomoćnika tužitelja A. B. o tome da su tuženici odbili potpisati zapisnik,

- da nagodba nije zaključena potvrđuju i daljnja ročišta koja su se održavala i na koje su uredno pristupali tuženici i njihov tada ovlašteni punomoćnik na kojim se raspravljalo o visini naknade za eksproprirane nekretnine,

- da su tuženici prema tekstu nagodbe i zapisnika od 21. svibnja 1998. godine bili u obvezi pravnom predniku tužitelja danom isplate iznosa od 1. 667.286,00 kuna predat u posjed nekretnine, a što iste nisu, pa da je i to jedan od razloga koji su uvjerili sud prvog stupnja da nagodba nije zaključena,

- da je utuženi iznos isplaćen dana 13. rujna 2006. godine.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da tuženici nisu dokazali da su zapisnik potpisali i da je nagodba zaključena dana 21. svibnja 1998. godine, pa je obvezao tuženike na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim kamatama dok je odbio zahtjev da tuženici solidarno isplate utuženi iznos.

Ovakvo činjenično utvrđenje i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženici ih svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

Županijski sud u Zagrebu je rješenjem pod poslovnim brojem Ovrpl-5090/06 od 5. veljače 2009. godine u obrazloženju utvrdio da je nagodba pravno valjana. U navedenom ovršnom postupku je bio postavljen identičan zahtjev kao i u ovom postupku, da se ne radi o presuđenoj stvari. Za navesti je, a kao što je to sud prvog stupnja pravilno zaključio da obrazloženje iz navedene odluke ne stječe svojstvo pravomoćnosti i ne može predstavljati presuđenu stvar za zahtjev koji je tužitelj istako u ovoj pravnoj stvari.

Nagodba je zaključena kad stranke nakon pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik (članak 134. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku – "Narodne novine", broj 53/91, 103/96). Korisnik izvlaštenja i vlasnik nekretnine mogu do donošenja rješenja o izvlaštenju sklopiti nagodbu, a nagodba o naknadi ili dijelu naknade je sklopljena kada obje stranke potpišu zapisnik u koji je nagodba unijeta (članak 23. Zakona o izvlaštenju – "Narodne novine", broj 9/94 i 35/94).

Iz izvedenih dokaza koje je sud prvog stupnja jasno i detaljno obrazložio, pri tom povezujući i dajući analizu istih, a koje prihvaća i ovaj sud kao stručno i na zakonu utemeljeno, proizlazi da tuženici nisu potpisali zapisnik o usmenoj raspravi od 21. svibnja 1998. godine. S obzirom da zapisnik nije potpisan od strane stranaka u postupku – tuženika, to nagodba u upravnom postupku nije zaključena.

U ovršnom postupku iznos od 1.667,286,00 kuna je isplaćen na račun jednog tuženika ali za oba tuženika pa kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu i zakonu stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu (članak 210. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – ZOO koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15), to je oba tuženika valjalo obvezati na vraćanje utuženog iznosa, jer se ne radi o solidarnoj obvezi (članak 413. ZOO-a).

Budući su tuženici pokrenuli ovršni postupak temeljem ovršne isprave, nagodbe, koja nije bila zaključena to su nesavjesni stjecatelji jer im je to bilo poznato, pa sukladno odredbi članka 214. ZOO-a moraju platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, 13. rujna 2006. godine od isplate.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Kada stranka postavi kondematorni zahtjev za isplatu, tada zaista ne bi imala pravo na isticanje tužbe na utvrđenje. Međutim, iz stanja spisa bi proizlazilo da su tuženici kao tužitelji podnijeli tužbu protiv tužitelja kao tuženika pred Općinskim sudom u Zagrebu, a radi isplate kamate na iznos od 1. 667.286,00 kuna za razdoblje od 7. lipnja 1998. godine do 13. rujna 2006. godine, pa budući da za sada to nije utvrđeno, valjalo je rješenje u dijelu kojim se odbacuje tužba ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Naime, prvostupanjsko rješenje je procesnog karaktera, radi čega nema mjesta upuštanju ovog suda u ispitivanje materijalnopravnih pretpostavki o osnovanosti zahtjeva Takvo pravno shvaćanje prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Su IV 46/2007 održanoj 29. siječnja 2007. godine.

Kako je dijelom ukinuta odluka o glavnoj stvari, to je valjalo ukinuti odluku o troškovima postupka te ostaviti da se o istoj odluči u konačnoj odluci, a sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U Splitu 8. prosinca 2016.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.