Rev-2331/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2331/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. M. iz V., zastupane po Ž. i B. P., odvjetnicima u V., protiv tužene D. K. iz V., zastupane po V. I., odvjetnici u V., radi poništenja kupoprodajnog ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 30. travnja 1998. broj Gž-370/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 15. siječnja 1998. broj P-518/96, u sjednici vijeća održanoj 05. prosinca 2001.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 15. siječnja 1998. broj P- 518/96 odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom za poništenjem ugovora o kupoprodaji stana u V., kao i sa zahtjevom za uspostavom ranijeg zemljišno-knjižnog stanja.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 30. travnja 1998. broj Gž-370/98 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je uložila reviziju iz svih revizijskih razloga. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica nalazi u neprovođenju predloženih dokaza, čime joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom, dok je drugostupanjski sud neprihvaćanjem žalbenih razloga o apsolutnoj ništavosti spornog ugovora također počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica nalazi u neprihvaćanju njezine tvrdnje o apsolutnoj ništavosti spornog pravnog posla zbog neispunjenja ugovorne obveze tužene na isplatu ugovorene kupoprodajne cijene.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Nisu ostvareni ni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako pred prvostupanjskim sudom, tako ni pred drugostupanjskim sudom. Prvostupanjski sud proveo je sve dokaze predložene u tužbi, a odbio dokaz saslušanjem svjedoka predloženih na raspravi 15. siječnja 1998., na što je ovlašten odredbom čl. 220. ZPP-a, te time nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upire tužiteljica. Ni pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer drugostupanjski sud nije mogao odlučivati o ništavosti kupoprodajnog ugovora kad takav tužbeni zahtjev nije bio postavljen.

Nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva za poništenjem kupoprodajnog ugovora od 23. prosinca 1992. Razlozi nižestupanjskih presuda temelje se na odredbama čl. 117. i 139. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), kojima su propisani subjektivni i objektivni rokovi za podnošenje tužbe na poništenje pravnog posla zbog zablude, odnosno očitog nerazmjera uzajamnih davanja.

Stranke su sporni kupoprodajni ugovor sklopile 23. prosinca 1992, a tužiteljica tužbu za poništenjem tog pravnog posla podnijela tek 22. travnja 1996, dakle po proteku 3 godine i 4 mjeseca. Odredbom članka 117. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je pravo zahtijevati poništenje pravnog posla zbog zablude u roku od jedne godine od saznanja za zabludu (subjektivni rok), a stavkom 2. istog članka to pravo prestaje u svakom slučaju protekom roka od 3 godine od dana sklapanja ugovora (objektivni rok). Isto tako je odredbom članka 139. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da pravo zahtijevati poništenje ugovora zbog očitog nerazmjera uzajamnih davanja prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja. Primjenom navedenih odredaba Zakona o obveznim odnosima nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo.

Revizijski navodi da je sporni kupoprodajni ugovor trebalo ocijeniti ništavim, a što nižestupanjski sudovi nisu učinili, uslijed čega se presude temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, također nisu osnovani. Kad je tužbeni zahtjev postavljen isključivo na poništenje određenog pravnog posla, onda sud nije ovlašten utvrđivati postojanje ili

nepostojanje razloga apsolutne ništavosti takvog pravnog posla, budući da sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a sud odlučuje samo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

U Zagrebu, 05. prosinca 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.