Revr-286/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici Z. Z. i V. B., odvjetnici u O., protiv tuženika „U.“ d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 556/2014-2 od 25. rujna 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr - 134/2013-9 od 4. prosinca 2013., u sjednici održanoj 23. rujna 2015.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-286/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 286/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici Z. Z. i V. B., odvjetnici u O., protiv tuženika „U.“ d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 556/2014-2 od 25. rujna 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr - 134/2013-9 od 4. prosinca 2013., u sjednici održanoj 23. rujna 2015.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljen između stranaka 27. travnja 2011., koji otkaz je tuženik dao tužitelju odlukom od 11. veljače 2013., te tako i zahtjev tužitelja za povratak na posao, priznavanje svih prava iz radnog odnosa od dana nedopuštenog prestanka radnog odnosa pa do vraćanja na rad, te naknadu plaće kroz navedeno razdoblje. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 6.250,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13
– dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u relevantnom činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji. Navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o naprijed iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza – koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a), te navode ovaj sud ne može razmatrati.
Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 11. veljače 2013., te tim osnovom i zahtjev tužitelja za povratak na posao, priznavanje svih prava iz radnog odnosa od dana nedopuštenog prestanka radnog odnosa pa do vraćanja na rad i naknadu plaće kroz navedeno razdoblje.
Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja nakon što su u provedenom postupku utvrdili:
- da je tužitelj osnovom sklopljenog ugovora o radu od 27. travnja 2011. bio zaposlen kod tuženika na poslovima grobara na neodređeno vrijeme,
- da je odlukom tuženika od 11. veljače 2013. izvanredno otkazan ugovor o radu tužitelju s obrazloženjem da je tužitelju rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 7. veljače 2013. određen pritvor zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo teške krađe i povrede mira pokojnika, s tim da postoje osnovane sumnje da je tužitelj s još 12. radnika tuženika u duljem razdoblju kao grobar prilikom održavanja grobnih mjesta, te kod obavljanja poslova ukopa pokojnika, uzimao i zadržavao za sebe zlatninu i ostale vrijednosti koje je našao, čime je zbog činjenice da tužitelj od 6. veljače 2013. ne obavlja svoje radne zadatke došlo do poremećaja u procesu rada jer je došlo do nemogućnosti obavljanja poslova koje je radnik obavljao, te do gubitka povjerenja u radnika jer je istražni zatvor određen zbog sumnje u počinjenje kaznenog dijela počinjenog u vezi s radom i na radu, te da je takvim postupcima od strane tužitelja ugrožen ugled tuženika i nanesena mu nenadoknadiva šteta,
- da je zbog određivanja pritvora tužitelju i 12. radnika tuženika koji su obavljali poslove ukopa tuženik morao premjestiti na te poslove radnike iz drugih organizacijskih jedinica kako bi mogao obavljati svoju djelatnost,
- da je tužitelj prilikom čišćenja grobnog mjesta našao i uzeo jedan zlatni zub, što predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa propisanu odredbom čl. 62. pravilnika o radu tuženika, zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja, tako da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, te
- da je tužitelj povodom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zahtijevao ostvarenje svojih prava iz radnog odnosa od poslodavca, kao i sudsku zaštitu tih prava, u rokovima predviđenim odredbom čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 – u daljnjem tekstu: ZR).
Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.
U navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. i 2. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskog suda (uz pravilnu primjenu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a), tužitelj je prilikom čišćenja grobnog mjesta našao i uzeo jedan zlatni zub, što predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa propisanu odredbom čl. 62. pravilnika o radu tuženika, zbog koje povrede je došlo do trajnog gubitka povjerenja između poslodavca i radnika na način da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a time kako to ispravno cijeni nižestupanjski sud i opravdan razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR-a. Naime, zakonom nisu taksativno navedeni razlozi zbog kojih se može izvanredno otkazati ugovor o radu. Međutim, ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje uredno i pravovremeno ispunjenje ugovorne obveze, dok postupanje radnika protivno obvezama iz ugovornog odnosa predstavlja relevantan razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.
S druge strane i činjenica da je pritvor koji je određen tužitelju (i tako mu kroz određeno vrijeme onemogućio obavljanje rada kod tuženika) tuženiku prouzročio poremećaj u procesu rada, predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), to je pobijanom odlukom osnovano odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i daljnji zahtjev tužitelja koji svoj osnov ima u nedopuštenosti otkaza.
Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 23. rujna 2015.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.