I Kž-654/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 654/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice, te Lidije Grubić Radaković i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. H., zbog kaznenog djela iz čl. 263 st. 2 i 3 KZ odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 23. lipnja 2006 godine, br. Kv-169/06, u sjednici održanoj 26. rujna 2006 godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje prvostupanjsko rješenje na način da se prigovor na optužnicu optuženika M. H. odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Puli temeljem čl. 275 toč. 1 ZKP usvojen je prigovor na optužnicu optuženika M. H., te je obustavljen kazneni postupak protiv ovog optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 263 st. 2 i 3 KZ po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu br. K-DO-290/05 od 31. siječnja 2006 godine, s izmjenom pravnog opisa i pravne oznake djela od 2. ožujka 2006 godine.

Protiv ovog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsko rješenje.

U pisanom očitovanju zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati kao osnovana.

Žalba je osnovana.

Nije bilo mjesta obustavi postupka iz osnove čl. 275 toč. 1 ZKP, prihvaćanjem prigovora protiv optužnice, sa stajalištem da u činjeničnom opisu djela koja se optuženiku stavlja na teret, nedostaje opis krivnje kao subjektivnog obilježja kaznenog djela.

I Kž 654/06-3

Kazneno djelo iz čl. 263 st. 2 i 3 KZ u svojim bitnim obilježjima sadržava svojstvo u kojem se počinitelj mora nalaziti (službena ili odgovorna osoba), njegovo propuštanje (nečinjenje) da postupi po propisima (u konkretnom slučaju u pravnom opisu djela - postavljanje propisanih naprava za zaštitu od eksplozije i propisima i pravilima o zaštitnim mjerama), kako ne bi došlo do očekivane negativne posljedice (opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega), a kazneno djelo je počinjeno na mjestu gdje je okupljeno više osoba. Prema tome, radi se o namjernom deliktu, pri čemu je ovaj oblik krivnje inkorporiran u svijest i volju (ili pristajanje na posljedicu) svjesnim propuštanjem ili nečinjenjem.

Tu valja naglasiti, da je različit slučaj posebno naznačenog postupanja iz nehaja pri počinjenju ovog kaznenog djela, kada u činjeničnom opisu djela mora postojati opis svijesti počinitelja o propuštanju poduzimanja nužnih radnji, pri čemu on smatra da do posljedice neće doći ili da će ju moći spriječiti, odnosno da postoji izostanak svijesti, unatoč okolnostima i osobnim svojstvima koji nalažu njeno postojanje, pa je to situacija kada u činjeničnom opisu djela treba opisati ovaj oblik krivnje kao subjektivni element obilježja kaznenog djela iz čl. 263 st. 2 i 4 KZ.

Prema tome, u ovom slučaju, nije bilo potrebe za posebnim navođenjem namjere kao oblika krivnje u činjeničnom opisu kaznenog djela iz čl. 263 st. 2 i 3 KZ, jer to proizlazi iz činjeničnog opisa svih svjesnih propuštanja odgovorne osobe pri poduzimanju nužnih propisanih radnji sa sviješću o posljedici i u suglasju je s pravnim opisom kaznenog djela, koje se optužnicom stavlja na teret optuženiku M. H..

Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika kao osnovanu, te preinačiti rješenje suda prvog stupnja, na način da se prigovor protiv optužnice odbije kao neosnovan, pa je u skladu s odredbom čl. 398 st. 3 ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 26. rujna 2006 godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.