Gž-5/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 5/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Davorke Lukanović- Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeće i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja S. H. G., Austrije, M., kojeg zastupa D. P., odvjetnik u Z., protiv protustranke V. d.o.o., B., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž., B. i A., Z., radi priznanja stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 230/18 od 14. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2019.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba protustranke V. d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-230/18 od 14. veljače 2019.

Obrazloženje

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-230/18 od 14. veljače 2019., priznata je i izjednačena s pravorijekom arbitražnog suda u Republici Hrvatskoj presuda Arbitražnog suda u sklopu Burze za poljoprivredne proizvode u B. (dalje: Arbitražni sud), broj S 2/18 od 2. svibnja 2018., kojim je trgovačkom društvu V. d.o.o., ..., B., naloženo da predlagatelju priznanja, trgovačkom društvu S. H. G., Austrije, ..., M., plati iznos od 21.791,00 EUR-a plus 9,2 % kamata iznad osnovne kamatne stope na iznos od 21.791,00 EUR-a od 25. prosinca 2017. kao i troškove postupka u iznosu od 3.563,29 EUR-a (taj iznos uključuje iznos PDV-a od 413,70 EUR-a i iznos gotovinskih izdataka od 1.081,09 EUR-a).

Protiv prvostupanjskog rješenja protustranka je podnijela žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga te predlaže rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-230/18 od 14. veljače 2019., preinačiti i odbaciti odnosno odbiti prijedlog, podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno rješavanje.

Predlagatelj je odgovorio na žalbu navodeći da je sud prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja donio zakonito i ispravno rješenje. Predlaže odbiti žalbu protustranke i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši zakonitost prvostupanjskog rješenja primjenom odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava., ovaj sud utvrdio je kako njime pravilno odlučeno o osnovanosti zahtjeva predlagatelja za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka.

U pobijanom rješenju prvostupanjskog suda nema apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

U svojoj žalbi protustranka upire na postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP tvrdnjom da mu nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom s obzirom na to da mu sud prvog stupnja nije dostavio na očitovanje podnesak predlagatelja 5. studenog 2018., već mu je taj podnesak dostavljen tek uz pobijano prvostupanjsko rješenje.

Prema odredbi čl. 49. st. 2. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj 88/01 - dalje ZA) sud je dužan omogućiti protivnoj stranci da se u postupku priznanja pravorijeka kao o glavnoj stvari izjasni o prijedlogu za priznanje.

Kako iz stanja spisa proizlazi, prijedlog za priznanje stranog pravorijeka dostavljen je protustranci koja je 17. rujna 2018. (predano na poštu 14. rujna 2018.) dostavila prvostupanjskom sudu očitovanje na prijedlog za priznanje strane arbitražne odluke. Protustranka je imala time mogućnost očitovati se u cijelosti o prijedlogu predlagatelja i iznijeti sve relevantne činjenice. Propust suda da dostavi protustranci odgovor predlagatelja na njeno očitovanje, odnosno dostavljanje tog podneska predlagatelja tek uz prvostupanjsko rješenje ne dovodi u pitanje postupanje suda u smislu čl. 49. st. 2. ZA. Ovo tim više, što podnesak predlagatelja (odgovor na očitovanje protustranke) ne sadrži bilo kakve nove navode u pogledu pretpostavki za priznavanje strane arbitražne odluke. Stoga je protustranci, suprotno onome što tvrdi, pružena valjana mogućnost izjašnjavanja o prijedlogu za priznanje te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP u vezi čl. 49. st. 2. ZA.

Nadalje, protustranka upire na postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP tvrdnjom da je sud svojim rješenjem prekoračio zahtjev obzirom da je kao točnu adresu protustranke naveo ... dok je u pravorijeku Arbitražnog suda kao adresa protustranke navedena ... Iako je uvidom u spis utvrđeno da je uistinu u pobijanom rješenju kao adresa protustranke navedena ..., a u pravorijeku Arbitražnog suda kao adresa protustranke ..., takvim postupanjem suda nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka na koju se poziva žalitelj. Naime, i sama protustranka ne spori svoju pasivnu legitimaciju u ovom postupku niti da je kao stranka sudjelovala u postupku pred Arbitražnim sudom u sklopu Burze za poljoprivredne proizvode u B. Dakle, protustranka koja je aktivno sudjelovala u postupku pred Arbitražnim sudom u sklopu Burze za poljoprivredne proizvode u B. te nije osporila da se prijedlog predlagatelja materijalnopravnom smislu ne bi odnosio baš na nju, isticanjem prigovara o točnom kućnom broju adrese, dok su svi ostali podaci nesporni, prema mišljenju ovog višeg suda, svojim postupanjem nastoji onemogućiti predlagatelja da nakon provedenog postupka stekne valjanu ovršnu ispravu.

Imajući u vidu navedeno, u ovom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 12 ZPP, jer s obzirom na cijeli tijek ovog postupka čak ni pogrešan kućni broj protustranke ne bi imao za posljedicu nezakonitu odluku u odnosu na protustranku.

Nadalje, za priznanje stranog pravorijeka mjerodavne su odredbe čl. 40. ZA koje glase:

„1. Strani pravorijek priznat će se i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke utvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. 2. t. 1. ovog Zakona, ili da pravorijek još nije postao obvezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem je zakonu donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka.

2. Priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako sud utvrdi:

a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske,

b) da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.“

Mjerodavne odredbe čl. 36. st. 2. toč. 1. ZA, prema kojima se pravorijek može poništiti, odnosno u ovom slučaju ne priznati, a na koje upućuje čl. 40. ZA, glase:

„a) da ugovor o arbitraži iz čl. 6. ovoga Zakona nije uopće bio sklopljen ili da nije bio valjan,

b) da stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranka u sporu (čl. 7.) ili da stranka nije bila uredno zastupana,

c) da stranka koja je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila uredno obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom,

d) da se pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom, ili koji nije obuhvaćen njegovim odredbama, ili da sadrži odluke o predmetima koji prekoračuju granice ugovora o arbitraži, s time da se, ako se odluka o predmetima koji su podvrgnuti arbitraži može odvojiti od onih koja joj nisu podvrgnuta, može poništiti samo onaj dio odluke u kome se nalaze odredbe koje se odnose na predmete koji nisu bili podvrgnuti arbitraži,

e) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s ovim Zakonom ili

dopuštenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka,

f) da pravorijek nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba čl. 30. st. 3. i 5. ovog Zakona ili

Iz predmetnog spisa proizlazi:

- da je 2. svibnja 2018. donesena arbitražna odluka broj S 2/18 kojom je protustranka (tamo tuženik) odbijena sa prigovorom o nenadležnosti te mu je naloženo platiti iznos od 21.791,00 EUR-a plus 9,2 % kamata iznad osnovne kamatne stope na iznos od 21.791,00 EUR-a od 25. prosinca 2017. kao i troškove postupka u iznosu od 3.563,29 EUR-a (taj iznos uključuje iznos PDV-a od 413,70 EUR-a i iznos gotovinskih izdataka od 1.081,09 EUR-a);

- da je arbitražna odluka donesena temeljem ugovora L170298-L170298HS od 30. kolovoza 2017. i L170301-L170301HS od 31. kolovoza 2017. u kojim je odgovarajuća klauzula o arbitraži koja jasno definira nadležnost arbitražnog suda burze;

- da je u arbitražnoj odluci utvrđeno da ovdje predlagatelj valjano potražuje od ovdje protustranke isplatu iznosa od 21.781,00 EUR kao naknadu štete za neispunjenje koja je pravilno određena nakon što je određen i dodatni rok uz primjenu kupnje radi pokrića.“

S obzirom na navedena činjenična utvrđenja te sadržaj prigovora protustranke pravilno je zaključio prvostupanjski sud kako ne postoje razlozi na koje se protustranka poziva s obzirom na to da postoji valjana arbitražna klauzula, da su stranke bile sposobne zaključiti ugovor o arbitraži i da im je bilo omogućeno raspravljati pred arbitražnim sudom te da arbitražna odluka nije prekoračila granice ugovora o arbitraži, da sastav suda ili postupak nisu bili protivni pozitivnim propisima ili sporazumu stranaka, a pravorijek je obrazložen i potpisan.

Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da je predmet ovog spora između stranaka arbitralan prema zakonima Republike Hrvatske jer se radi o potraživanju proizašlom iz ugovora o prodaji te da priznanje pravorijeka nije u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, odnosno priznanjem pravorijeka ne krše se temeljna ustavna prava ili osnove morala našeg pravnog sustava i države u cjelini.

Ostale žalbene prigovore (nenadležnost arbitražnog suda, ne postojanje arbitražne klauzule u ugovoru, dostava originala ugovora L170298-L170298HS od 30. kolovoza 2017. i L170301-L170301HS od 31. kolovoza 2017.) prostustranka ne može sa uspjehom isticati u ovom postupku, već je to mogla učiniti (kao što jest) pred Arbitražnim sudom koji je pravomoćno otklonio sve prigovore, pa takvi prigovori ne predstavljaju osnovan razlog za uskratu priznanja predmetnog pravorijeka.

Pravilna je stoga odluka prvostupanjskog suda kojom je priznao strani pravorijek, jer za odbijanje priznanja ne postoje razlozi (čl. 40. ZA).

Slijedom izloženog je valjalo – primjenom odredbe čl. 49. ZA i čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 10. travnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.