I Kž-144/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 144/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Primorac Vladimira, Kocijančić Erike i Vekić Miroslave kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S. S. zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 1. i 3. KZH, odlučujući o žalbi opt. S. S., podnesene protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. studenog 1990. br. K-222/90-21, u sjednici održanoj 3. listopada 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca

Hrvatske Kern Ivana,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. S. S., te se potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 16.studenog 1990.g., br. K- 222/90-21, Okružni sud u Zagrebu oglasio je krivim opt. S. S., zbog kriv. djela iz čl. 41. st. 3. KZH, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 41. st. 3. KZH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i šest mjeseci.

Protiv te presude pravovremeno je podnio žalbu opt. S. S., po branitelju R. N., odvj. iz V.. G. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske, postupajući u skladu sa odredbom čl. 370. st. 1. i 2. ZKP stavio je prijedlog da se žalba optuženika Svilar Steve odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi

I Kž 144/1991-3

ističe da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 11. ZKP - jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

Prema žalitelju, prvostepeni sud nije dao razloge o stupnju alkoholiziranosti optuženika S. S. temporae criminis, a osim toga učinio je i relativno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 2. ZKP - jer nije odredio toksikološko vještačenje optuženika S. S., a ta okolnost bila je od utjecaja na utvrdjenje uračunljivosti optuženika.

Suprotno navodima žalitelja prvostepeni sud nije učinio niti jednu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer iz obrazloženja pobijane presude (str. 10) proizlazi da je prvostepeni sud vodio računa o činjenici da je optuženik S. S. bio u alkoholiziranom stanju, a iz obrane samog optuženika (njegovog detaljnog opisivanja kritičnog dogadjaja) proizlazi da nije nužno putem vještaka - toksikologa - utvrdjivati stupanj njegove alkoholiziranosti jer ništa ne ukazuje da bi opt. S. S. bio u stanju tzv. patološke opijenosti koja bi bila od utjecaja na utvrdjenje uračunljivosti optuženika ili pak, dovela u pitanje bilo koji element (intelektualni, voluntativni) krivnje optuženika kako to ističe žalitelj u žalbi.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostepeni sud povrijedio krivični zakon na štetu optuženika jer da je utvrdio stupanj alkoholiziranosti optuženika, tada bi bio dužan, umjesto kazne, optuženiku izreći mjeru sigurnosti iz čl. 63. i čl. 64. KZ SFRJ. Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud nije povrijedio krivični zakon na štetu optuženika jer nije postojao zakonski uvjet za odredjivanje toksikološkog vještačenja optuženika a to istovremeno znači da o "mogućnosti" izricanja mjere sigurnosti nema ni govora, kako to pravilno ističe i prvostepeni sud.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno je utvrdio činjenično stanje. Prema žalitelju prvostepeni sud je propustio provesti rekonstrukciju na mjestu dogadjaja (a da je to učinio obrana optuženika bila bi potvrdjena i drugim dokazima), sasvim je zanemario mogućnost da je oštećenik zadobio "fatalnu povredu" (tjelesnu povredu koja je prouzrokovala smrtnu posljedicu kod oštećenika) na drugi način i druge osobe kako to obrazlaže prvostepeni sud.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje jer iz obrane optuženika S. S. te posebno nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Š. J. i dr. S. D. proizlazi onaj činjenični supstrat kojeg je prvostepeni sud utvrdio u izreci pobijane presude, a nalaz i mišljenje vještaka, prema kojem je mnogostruki prijelom kosti svoda lubanje sa utisnućem zatiljne kosti i teškim nagnječenjem mozga (smrtna povreda) nastao padom na ravnu površinu - do kraja ukazuje na nemogućnost da je ta povreda nastala padom na brid peći, dio namještaja i sl. (kako to prikazuje optuženik) - a to istovremeno znači da su sasvim otklonjene mogućnosti nastanka te povrede a koje bi eventualno zadala druga osoba (A. D. - kako to ističe u svojoj obrani opt. S. S.).

I Kž 144/1991-3

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona podnesena u korist optuženika, sadrži žalbu zbog odluke o kazni (čl. 379. ZKP), drugostepeni sud preispitao je i odluku o kazni te našao da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne optuženika S. S. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 41. KZ SFRJ te će se i prema mišljenju drugostepenog suda, kaznom zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZ SFRJ, kako to pravilno ističe prvostepeni sud.

Kako razlozi žalbe nisu ostvareni te kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbi iz čl. 376. st. 1. i 2. ZKP nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede kriv. zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 3. listopada 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Mr. Horvatinović Ružica, v.r.