Rev-585/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 585/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) M. R. pok. R. iz O., 2) A. R. pok. R. iz O., 3) P. R. pok. R. iz O. i 4) H. I. rod. R. iz O., svi zastupani po punomoćniku I. T., dipl. pravniku iz M., protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske u Zagrebu uz sudjelovanje na strani tužene umješača Poduzeća N. iz O., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, rješavajući reviziju tužene protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 8. travnja 1999. godine broj Gž-562/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 17. ožujka 1998. godine broj P-494/97, u sjednici održanoj dana 24. kolovoza 2000. godine,

r i j e š i o je:

Prihvaća se revizija tužene, te ukidaju presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 8. travnja 1999. godine broj Gž-562/98 i presuda Općinskog suda u Metkoviću od 17. ožujka 1998. godine broj P-494/97 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stekli pravo vlasništva na dijelu čest.zem. 4623/313 u površini od 2.204 m na dijelu čest.zem. 4623/314 u površini od 2.340 m na dijelu čest.zem. 4623/315 u površini od 5.553 m te na dijelu čest.zem. 4623/129 u površini od 17.277 m položenih u k.o. O., a prikazanih u skici mjernika koja je sastavni dio presude, te da su ovlašteni temeljem presude i prijavnog lista koji će se sačiniti prema skici postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime svaki za po 1/4 uz istodobno brisanje navedenih nekretnina kao opće narodne imovine. Odlučujući o žalbi tužene Županijski sud u Dubrovniku je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje presude suda drugog stupnja i presude suda prvog stupnja te da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelji su podnijeli odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Iako reviziju izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužena ne navodi u čemu bi se ogledala ta povreda.

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 -dalje ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 386. ZPP).

O ostalim bitnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija ovlašten je voditi računa samo ako revident određeno ukazuje na te povrede.

Pazeći, pak, po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP ovaj sud nije našao da je ta povreda učinjena.

Opravdan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sud prvog stupnja utvrđuje, a koja utvrđenja prihvaća i sud drugog stupnja, da su tužitelji zasigurno 40 godina prije 8. listopada 1991. godine bili pošteni posjednici spornog zemljišta te dosjelošću stekli vlasništvo.

S obzirom na takvo utvrđenje prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su vlasnici spornog zemljišta, te ovlašteni postići uknjižbu na svoje ime uz brisanje općenarodne imovine .

Rješenjem Komisije za uzurpacije Skupštine općine M. broj 02-UP/I-IO-355/81 od 14. studenog 1986. godine odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje prava vlasništva uzurpacijom na spornom zemljištu.

Pogrešno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da ovo rješenje nije od značenja za ocjenu je li posjed tužitelja pošten.

Naime, posjednici kojih je zahtjev za priznanje prava vlasništva uzurpacijom odbijen i k tome im još naloženo napuštanje spornog zemljišta, kako to proizlazi iz citiranog rješenja, ne mogu se smatrati poštenim posjednicima.

Najprije navedeno proizlazi iz odredbe čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96) koja kaže da je posjed pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

I prema ranije važećem Zakonu o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO) posjed tužitelja ne bi bio pošten nakon što je u upravnom postupku odbijen njihov zahtjev za priznanje vlasništva uzurpiranih nekretnina te naloženo napuštanje tih nekretnina. Ovo jer prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO-a posjed je pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Svakako da makar nakon donošenja rješenja od 14. studenog 1986. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava vlasništva spornih nekretnina uzurpacijom općenarodne imovine te naloženo tužiteljima da sporne nekretnine odmah napuste trebalo je uzeti da su tužitelji saznali da nekretnine nisu njihove, te da bar od tada njihov posjed nije pošten.

Uzgred je navesti da u spisu postoji rješenje Komisije za uzurpacije bivšeg N.-a M. od 8. rujna 1959. godine kojim je predniku tužitelja naloženo napuštanje uzurpiranog zemljišta. Sud drugog stupnja navodi da se čini djela spornog zemljišta pa bi i to rješenje upućivalo da i posjed prednika tužitelja se ne može smatrati poštenim u pogledu zemljišta za koje mu je naloženo da ga napušta.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno jer nije raspravljeno jesu li tužitelji putem svojih prednika do 6. travnja 1941. godine kao pošteni posjednici dosjelošću stekli vlasništvo posjedovanjem tih nekretnina u trajanju od 40 godina.

Napomenuti je da je u međuvremenu Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, U-I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine", broj 137/99), ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću se računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana.

Dakle, više nema temelja da se u rok za stjecanje nekretnina dosjelošću koje su bile u društvenom vlasništvu računa vrijeme posjedovanja nekretnina do 8. listopada 1991. godine već se vlasništvo tih nekretnina dosjelošću moglo steći do 6. travnja 1941. godine posjedovanjem u trajanju od 40 godina.

Inače, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) stavljena je pored ostalih izvan snage odredba čl. 29. ZOVO po kojoj je bilo propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću pa su sve nekretnine koje su do donošenja Ustava bile društveno vlasništvo bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti došle pod opći režim.

Dakle, u ponovnom postupku treba ocijeniti iskaze brojnih svjedoka i samih tužitelja u svezi s posjedovanjem spornih nekretnina da bi se moglo utvrditi jesu li tužitelji putem svojih prednika kao pošteni posjednici do 6. travnja 1941. godine posjedovali sporne nekretnine u trajanju od 40 godina, te slijedom toga je li njihov zahtjev osnovan ili ne.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 24. kolovoza 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.