Rev-1479/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1479/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz P., kojeg zastupa S. O. odvjetnik iz P., protiv tuženika Grad Pula, kojeg zastupa Državno pravobraniteljstvo Županije istarske, radi utvrđenja i činidbe, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-1176/95 od 20. veljače 1996. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli br. P-939/94 od 06. srpnja 1995. godine, u sjednici održanoj dana 07. svibnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se utvrdi da prostorije označene u izreci presude čine građevnu cjelinu i jedan stan (sa stanom tužitelja), slijedom čega je tuženik u obvezi sklopiti s tužiteljem kupoprodajni ugovor po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine” br. 27/91 i dr.)

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj iz svih revizijskih razloga. Predlaže da se presude preinače i prihvati zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da se presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da sa tužiteljem sklopi ugovor o kupnji stana iza sporne prostorije, koje su sastavni dio stana tužitelja.

U postupku je utvrđeno da sporne prostorije sa stanom tužitelja ne čine jednu građevinsko-stambenu cjelinu.

Kad je u postupku utvrđeno, da sporne prostorije ni u građevinskom ni u stambenom smislu nisu dio stana tužitelja, onda nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 6. Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine” br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) da bi se i te prostorije smatrale stanom tužitelja, slijedom čega niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su zahtjev tužitelja odbili.

Za ocjenu da li se određeni skup prostorija smatra stanom, ne može biti odlučna izjava etažnog vlasnika stana koji se nalazi na 1. katu zgrade, da je suglasan da kroz stan tužitelja prolazi do svog stana.

Iz iznesenih razloga a temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99) valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 07. svibnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.